U Kanzas Sitiju, u Misuriju, 18. juna – dok ih je britanski tabloid okrunio nadimkom „Dallas Wow Boys“, Engleska je već opravdala očekivanja na Svjetskom prvenstvu, a ključni trenutak bili su oštre riječi Thomasa Tuhela na poluvremenu koje su pretvorile potencijal u mnogo uvjerljiviju predstavu.

„Čak i ako izgubimo, radit ćemo na svoj način“, rekao je selektor Engleske svojim igračima pri rezultatu 2:2 protiv Hrvatske, u utakmici koja je prijetila da sklizne u neizvjesnost koja je tako često kočila Engleze na velikim turnirima.

Ono što je uslijedilo u drugom poluvremenu uzbudljive pobjede Engleske 4:2 na AT&T stadionu – inače domaćinu NFL ekipe Dallas Cowboys – bilo je više od taktičkog poteza; radilo se o promjeni mentaliteta.

To je donijelo jedan od najuvjerljivijih rezultata na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu.

Igrači su opisali govor koji ih je podstakao da skinu okove, prihvate rizik i udu u intenzitet koji je Tuhel obećao od preuzimanja dužnosti.

„Rekao nam je da skinemo lance, smirimo se i krenemo naprijed“, izjavio je kapiten Harry Kane. „Što je najgore što se može dogoditi?“

Učinak je bio trenutan. Engleska, koja je na posljednjim turnirima često bila povezana sa strukturom umjesto spontanošću, izašla je na drugo poluvrijeme s novom jasnoćom i agresivnošću.

Tempo je porastao, presing je postao oštriji, a napadačka igra postala je fluidna umjesto isprekidane.

Na kraju su uslijedila četiri gola i pobjeda koja je bila izjava – nastup jednako upečatljiv po namjeri koliko i po izvedbi.

To je također naglasilo filozofski zaokret. Pod Tuhelom, Engleska izgleda spremna da prihvati neizvjesnost, a ne da se od nje brani. Dok su prethodne verzije tima cijenile kontrolu iznad svega, ova ekipa djeluje oslobođeno, spremna da se nametne umjesto da se suzdržava.

Jude Bellingham, koji je bio tema razgovora prije utakmice nakon što su neki sugerisali da bi Morgan Rogers trebao startati umjesto igrača Real Madrida, postigao je odlučujući gol za Englesku i jedva suzdržavao suze kada su hiljade engleskih navijača otpjevale pjesmu „Hey Jude“ Beatlesa nakon posljednjeg zvižduka.

„Za mene lično, bilo je lijepo ostaviti po strani buku i pokazati svojoj zemlji i saigračima koliko sam posvećen pomoći timu da pobjeđuje“, rekao je 22-godišnjak za BBC.

Posljednje dvije grupne utakmice Engleske su protiv Gane u utorak i Paname četiri dana kasnije, koje bi na papiru trebale biti manji izazov od Hrvatske, što Tuhelu daje priliku da rotira igrače.

Bilo je zabrinutosti zbog povrede veznjaka Declana Ricea, koji je u drugom poluvremenu šepajući napustio teren.

„Dobro sam kao zlato“, rekao je Rice za ITV, čiji je precizan korner u prvom poluvremenu doveo do drugog gola Kanea.

„To je samo ono što sam njegovao u drugom dijelu sezone s Arsenalom – mali neurološki bolovi tu i tamo.“

„Ali to je bila samo predostrožnost i vratit ću se na teren protiv Gane.“

Naravno, postoje ograde u vezi s uvjerljivom pobjedom Engleske. To je jedna utakmica, čak jedno poluvrijeme, a turniri se rijetko osvajaju samo ranim naletima.

Ali čini se da se raspoloženje u engleskom taboru promijenilo; „Wow Boys“ su možda ponovo pronašli osjećaj slobode na najvećoj sceni.

Hoće li taj pristup biti održiv protiv jačih protivnika, ostaje da se vidi. Ono što je jasno jeste da su, u sparnoj noći u Arlingtonu u Texasu, nekoliko jednostavnih riječi na poluvremenu pomogle da se otključa nastup koji je Engleska dugo čekala, a možda i naznačile što bi ova Svjetska prvenstvena kampanja tek mogla postati.