Iako je pandemija COVID-19 zvanično iza nas, milioni ljudi i dalje osjećaju njene posljedice. Novo istraživanje objavljeno u časopisu JAMA Network Open upozorava da bi stvarni broj oboljelih od dugog COVID-a mogao biti znatno veći od dosadašnjih procjena, što postavlja ozbiljna pitanja o dijagnostici i terapiji ovog sindroma.

Prema rezultatima studije, dugi COVID bi mogao pogađati čak duplo više osoba nego što su pokazivale ranije procjene. Naučnici su koristili algoritam zasnovan na umjetnoj inteligenciji koji je analizirao medicinske podatke gotovo 460.000 pacijenata koji su preboljeli koronavirus. Otkrili su da je oko 16 posto ispitanika razvilo simptome dugog COVID-a. Primijenjen na populaciju Sjedinjenih Država, taj postotak znači da više od 18 miliona Amerikanaca živi s dugotrajnim posljedicama infekcije.

Autori studije ističu da veliki broj oboljelih nikada nije službeno dijagnosticiran. Aktuelni sistem kodiranja dijagnoza prepoznaje manje od sedam posto stvarnih slučajeva, zbog čega ogroman broj pacijenata ostaje van zvanične evidencije.

Tim istraživača razvio je AI model koji identificira zdravstvene probleme nastale nakon zaraze COVID-om, a koji se ne mogu pripisati postojećim bolestima. Algoritam je potom primijenjen na medicinsku dokumentaciju pacijenata liječenih u 58 bolnica širom SAD-a. Analiza je pokazala da se učestalost dugog COVID-a kretala od približno 14 do čak 23 posto, zavisno od regije.

Studija je također otkrila da broj slučajeva dugog COVID-a ne opada. Naprotiv, broj oboljelih nastavio je rasti sve do sredine 2024. godine u svim posmatranim područjima. Najveći porast zabilježen je u Novoj Engleskoj, južnoj Kaliforniji i zapadnoj Pennsylvaniji. Ovi podaci opovrgavaju uvriježeno mišljenje da je dugi COVID prvenstveno posljedica prvih talasa pandemije. Naučnici upozoravaju da bi se, ukoliko se sadašnji trendovi nastave, broj oboljelih mogao povećavati i tokom naredne decenije.

Stručnjaci napominju da se dugi COVID manifestira na različite načine, što otežava njegovo prepoznavanje. Kod nekih pacijenata javljaju se poremećaji autonomnog nervnog sistema, kod drugih metaboličke bolesti, a treći imaju kognitivne poteškoće poput problema s koncentracijom i pamćenjem. Zbog toga mnogi oboljeli završavaju kod kardiologa, neurologa ili endokrinologa, a da njihovi simptomi nisu povezani s prethodno preboljenom infekcijom.