Drniš je u nevjerici i tuzi nakon užasnog zločina u kojem je smrtno stradao sedamnaestogodišnji srednjoškolač. Mladić je, zarađujući džeparac, dostavljao hranu, a u subotu naveče život je izgubio kada je picu nosio pedesetogodišnjem Kristijanu Aleksiću.

Tinejdžer je s prijateljem preuzeo narudžbu i uputio se na adresu s koje se više nije vratio. Prema riječima komšinice koja je dobro poznavala ubijenog, dostavljači su pozvali Aleksića, ali on ih nije dočekao ispred kuće, već ih je pozvao da se popnu na sprat. Tamo ih je, na terasi porodične kuće, dočekao s oružjem i usmrtio mladića.

Majka te iste komšinice, čiji prozor gleda na terasu osumnjičenog, ispričala je da je u trenutku zločina čula pucnjeve. Gledali su Euroviziju i nije obratila pažnju, misleći da su petarde ili vatromet. Kasnije je saznala za tragediju.

Komšije koje Aleksića poznaju cijeli život uvjerene su da je psihički bolestan i kažu da godinama žive u strahu od njega. Kao dijete se odselio iz Drniša, a kasnije se vratio. Pamte ga po neobičnom ponašanju, vozio je biciklu i govorio čudne stvari. Nakon što je odslužio zatvorsku kaznu za ubistvo djevojke, njegova majka se potpuno povukla i prestala izlaziti iz kuće.

S bratom, koji sa porodicom živi u Zagrebu, Aleksić godinama nije bio u dobrim odnosima. Kada bi brat posjetio majku, osumnjičeni je morao napustiti kuću, a policija je osiguravala susret.

Mještani su ogorčeni što Aleksić nije trajno smješten u ustanovu, posebno nakon što je 2023. prijavljen zbog posjedovanja oružja. Pronađen mu je pištolj kućne radinosti, a navodno je imao i spisak ljudi koje treba ubiti. Sada je u bijegu i spisak nosi sa sobom.

Komšije ističu da je osumnjičeni u izvrsnoj fizičkoj kondiciji i da zna svaki kutak drniškog kraja. Svake večeri trenirao je, trčao kilometre do Miljevaca i nazad. Poznaje svaku napuštenu kuću, špilju i rupu. Spominju i da je imao fetiš na plave žene te da je na dimnjaku kuće ispisao broj 666.

Tragedija je duboko potresla cijelu zajednicu. Komšinica koja je bila instruktorica vožnje ubijenom mladiću, s bolom u glasu govori o njemu kao o divnom djetetu i naziva događaj nezapamćenom nesrećom. Jedan od mladića koji se zatekao na mjestu događaja kaže da je prvi poriv mnogih bio da uzmu oružje i krenu u potjeru, ali je na sreću prevladao razum.