Bubrezi su organ koji najbrže gubi na funkcionalnosti, brže od srca i mozga, ali znaci problema često izostaju dok ne postane ozbiljno. Nakon 40. godine prosječna osoba godišnje izgubi oko jedan posto bubrežne funkcije.

Dok srce i pluća kod pojedinaca ostaju vitalni decenijama, bubrezi se troše brže, a njihovo propadanje dugo ostaje neprimijećeno. Ipak, postoje brojni načini da se taj proces uspori.

Ljudsko tijelo često poredimo sa savršenom mašinom, ali rijetko ko na vrijeme obavi preventivno održavanje. Umjesto da čekamo prve znake kvara, stručnjaci upozoravaju da je pametnije djelovati unaprijed.

Dok se u društvu vjeruje da organi stare istom brzinom, nauka pokazuje da mozak, srce, bubrezi, jetra i koža imaju različite biološke satove. Poređenje s automobilom nije samo puka metafora, već praktičan vodič za očuvanje zdravlja. Čekanje prvih simptoma često znači da je šteta već učinjena.

„Ne biste čekali da motor počne da dimi da biste promijenili ulje, zar ne? Isto vrijedi i za organe. Saznanje da neki dijelovi tijela stare brže od drugih je osnažujuće, jer kontrolu nad zdravljem vraća u ruke pojedinca“, kaže dr. Mutahar Ahmed, urolog i direktor Centra za rak bešike u Univerzitetskom medicinskom centru Hackensack u New Jerseyju.

„Razumijevanje ovih rizika daje mlađim generacijama snažan razlog za rano djelovanje“, ističe dr. David Taub, urološki onkolog i direktor robotske hirurgije u Institutu za rak Lynn na Floridi.

Bubrezi su jedan od pet vitalnih organa koji svakodnevno filtriraju oko 190 litara krvi. Bez njih bi se tijelo ubrzano otrovalo vlastitim otpadnim materijama. Njihova uloga uključuje uklanjanje toksina, regulaciju minerala poput natrijuma i kalijuma, kontrolu krvnog pritiska, aktivaciju vitamina D i stimulaciju proizvodnje crvenih krvnih zrnaca.

Zašto bubrezi stare brže od drugih organa još uvijek je predmet istraživanja. Dr. Samir Parih, nefrolog i načelnik odjeljenja za nefrologiju na Univerzitetu Texas Southwestern, iznosi teoriju zasnovanu na mitohondrijama – ćelijskim baterijama. „Ne znamo zašto bubrezi stare tako brzo, ali moguće je otkriti propadanje mjerenjem oštećenja mitohondrijalne DNK, što dovodi do narušavanja ćelijske funkcije prije nego što se pojave klinički simptomi“, objašnjava dr. Parih.

Pored genetskih faktora, ključan je i intenzitet rada. Bubrezi su metabolički najaktivniji organi, troše ogromnu energiju za filtraciju i reapsorpciju. „Svakog dana bubrezi filtriraju cjelokupnu zalihu krvi desetine puta, izlažući svoje osjetljive strukture toksinima, fluktuacijama krvnog pritiska i oksidativnom stresu“, kaže dr. Taub.

Uobičajena stanja poput visokog krvnog pritiska, visokog šećera u krvi i gojaznosti direktno doprinose oštećenju bubrega. Osobe bez dijabetesa tip 2 i hipertenzije imaju sporije starenje, ali kako su ova stanja u porastu, ubrzano starenje postaje masovna pojava. Ljudsko tijelo ima sposobnost regeneracije, ali bubrezi imaju slabu moć obnove – jednom izgubljeni nefroni ne mogu se zamijeniti.

Iako osoba može voditi normalan život sa samo jednim bubregom, potrebne su posebne mjere opreza. Proces starenja je univerzalan, ali brzina kojom se odvija zavisi od cjelokupnog zdravlja i načina života. Dr. Ahmed poredi bubrege sa filterom za kafu koji se vremenom zapuši: „I dalje radi, ali ne tako dobro kao nekada.“

Kada efikasnost opadne, otpadni proizvodi se nakupljaju u krvi, tijelo zadržava višak tečnosti i soli, što izaziva otoke i dodatno podiže krvni pritisak. Poremećaj ravnoteže minerala utiče i na druge organe i sisteme. Iako prosječna zdrava osoba gubi oko jedan posto funkcije bubrega godišnje nakon 40. godine, kod mnogih je taj pad drastično brži. „Bubrezi stare zato što mi starimo. Počevši od 30-ih i 40-ih godina, funkcija bubrega može malo opadati svake godine. Prosječan pad je mali – često oko jedan posto godišnje ili manje kod zdravih ljudi. Mnogi ljudi i dalje imaju adekvatnu funkciju u 70-im ili 80-im godinama“, navodi dr. Ahmed za portal Parade.

Kada funkcija značajno opadne, tijelo šalje signale koje je lako pomiješati sa običnim umorom. Zabrinjavajuće je da 90 posto pacijenata sa bolešću bubrega nema simptome sve do terminalne faze. Dobra vijest je da je biološka starost bubrega podložna promjenama. Stručnjaci izdvajaju tri ključna koraka koji direktno usporavaju propadanje: kontrola krvnog pritiska i šećera, pravilna ishrana i adekvatna hidratacija.

Hipertenzija i dijabetes tip 2 vodeći su uzroci bolesti bubrega, jer vremenom oštećuju osjetljive krvne sudove. Čak i male fluktuacije mogu trajno oštetiti mikroskopske sudove u bubrezima. Režimi ishrane bogati voćem, povrćem, mahunarkama i integralnim žitaricama, poput mediteranske DASH dijete, smanjuju upalne procese. „Ove dijete smanjuju upale, snižavaju krvni pritisak i smanjuju proizvodnju otpadnih proizvoda koje bubrezi moraju filtrirati. Ograničen unos soli – manje od 2.300 mg dnevno – štiti nefrone od razornog pritiska i smanjuje količinu metaboličkog otpada“, objašnjava dr. Taub.

Adekvatan unos vode djeluje kao unutrašnje ispiranje, omogućavajući bubrezima da lakše eliminišu natrijum i toksine. „Zamislite to kao pomoć u ispiranju filtera. Cilj je 1,5 do 2 litra tečnosti dnevno, prilagođeno individualnim potrebama“, savjetuje dr. Ahmed. I na kraju, poznavanje sopstvenih brojeva – krvnog pritiska, šećera i indeksa tjelesne mase – jedini je siguran način da se starenje organa drži pod nadzorom prije nego što dođe do nepovratnog oštećenja.