Zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Josip Brkić u razgovoru za Dnevnik D osvrnuo se na ključne političke izazove sa kojima se zemlja suočava, uključujući europske integracije, NATO članstvo te odnose između konstitutivnih naroda.

Govoreći o procesu pristupanja Evropskoj uniji, Brkić je istaknuo da je Bosna i Hercegovina proceduralno ostala na mjestu na kojem ju je Evropsko vijeće postavilo u martu prošle godine. Dodao je da, iako je donesena odluka o otvaranju pregovora, još nisu započeli stvarni pregovori, a prilika nije iskorištena na najbolji način s obzirom na to da proširenje nije uvijek u fokusu EU.

Podsjetio je kako su političke krize i svakodnevna prepucavanja usporila napredak. Prema njegovim riječima, tokom cijele 2025. godine svjedočili smo stvaranju kriza na državnom nivou, a svaki pokušaj rješavanja pitanja zakona o Sudu, VSTV-u ili imenovanja glavnog pregovarača nailazio je na otpor i postajao povod za sukobe unutar Vijeća ministara.

Na pitanje o odgovornosti, Brkić je rekao da je dijele svi partneri na državnom nivou, ali da se jasno vidi ko iz dnevnopolitičkih razloga i uoči izbora koči evropski put.

Kada je riječ o imenovanju glavnog pregovarača, Brkić je izjavio da je njegova stranka spremna bezuslovno podržati tu odluku, zasnovanu na inkluzivnosti i supsidijarnosti, te na ranijem džentlmenskom dogovoru. Ipak, smatra da su izbori preblizu i da nema dovoljno političke volje da se pregovarač iz reda srpskog naroda imenuje, posebno od strane stranaka Trojke.

Objasnio je da BiH može nastaviti eksplanatorni skrining i bez glavnog pregovarača, ali će on biti neophodan kada dođe do prve međuvladine konferencije i tehničke faze preuzimanja pravne stečevine EU.

Osvrćući se na francusko-njemački neformalni dokument o faznoj integraciji zemalja Zapadnog Balkana i Moldavije, Brkić je rekao da je konačni cilj i dalje punopravno članstvo. Dodao je da je koncept fazne integracije zamišljen za one koji ispune zadate uslove, ali kako BiH nije otvorila pregovore, to za nas u metodološkom smislu ne predstavlja nikakvu promjenu.

Što se tiče NATO integracija, Brkić je podsjetio da se BiH formalno nalazi u Akcionom planu za članstvo, ali da je taj put dug jer NATO želi da primi BiH na osnovu unutrašnjeg konsenzusa. Naglasio je da političke odluke o članstvu ne mogu biti donesene bez dogovora unutar zemlje, te da lično vjeruje da je moguće doći do konsenzusa.

Brkić je iznio mišljenje da je Ured visokog predstavnika 31 godinu nakon Dejtonskog sporazuma izgubio smisao. Smatra da novi visoki predstavnik, ko god to bio, neće imati izvršne bonske ovlasti kao dosad, a vjerovatno će dobiti i ograničen vremenski rok za zatvaranje OHR-a. Kao jedno od mogućih rješenja naveo je i fizičko premještanje ureda u Brisel, što bi, po njegovom mišljenju, otvorilo više prostora za interni dijalog.

Govoreći o položaju Hrvata u BiH, Brkić je rekao da i u Hrvatskoj i u međunarodnim krugovima postoji percepcija da Hrvati nisu ravnopravni sa druga dva konstitutivna naroda. Istaknuo je da činjenica da brojniji Bošnjaci mogu birati člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda dokazuje nejednakost. Smatra da je pitanje položaja Hrvata ključno za stabilnost države, jer je svaka klimava noga na tronošcu konstitutivnosti ozbiljan problem.

Brkić je poručio da je potrebno više političke hrabrosti i mudrosti da pitanje ravnopravnosti Hrvata postane dio političkog mainstreama. Podsjetio je da su dogovori bili nadohvat ruke u Neumu, aprilskim paketom i tokom posljednjih 20 godina, te da su propuštene prilike teško nadoknadive. Zamislite, rekao je, kakva bi BiH bila da je Aprilski paket implementiran – vjerovatno bi bila ispred Crne Gore na putu ka EU. Nažalost, fokus međunarodne zajednice se rijetko vraća na ista pitanja.