Devet bošnjačkih političkih predstavnika iz Republike Srpske, među kojima su potpredsjednik entiteta Ćamil Duraković, zastupnik u državnom parlamentu Edin Ramić, te više narodnih poslanika i delegata u entitetskim institucijama, uputilo je zvanično pismo Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija i generalnom sekretaru UN-a.

Dokument je predat Ministarstvu vanjskih poslova BiH kako bi bio proslijeđen Stalnom predstavništvu naše zemlje pri UN-u u New Yorku, a sve to uoči polugodišnje rasprave Vijeća sigurnosti o stanju u Bosni i Hercegovini, koja je zakazana za 12. maj 2026. godine.

U obraćanju se ističu brojna i kontinuirana kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustava BiH, odluka Ustavnog suda, te međunarodnih obaveza u oblasti ljudskih prava. Posebno se ukazuje na nepriznavanje bosanskog jezika kao službenog, diskriminatorne nastavne planove i programe, nedovoljna budžetska izdvajanja za bošnjačku zajednicu, nejednake uslove zapošljavanja u javnoj upravi, slabu zastupljenost Bošnjaka u policiji, te javno veličanje osoba koje su pravosnažno osuđene za genoćid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine pred MKSJ-om, uz negiranje sudski utvrđenog genocida u Srebrenici.

„Tri decenije nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Bošnjaci u Republici Srpskoj i dalje su suočeni sa strukturnom neravnopravnošću u pogledu jezika, obrazovanja, zapošljavanja i javnog života. Ovo nije politička izjava, već dokumentovani prikaz nepoštivanja obaveza preuzetih mirovnim ugovorom. Obraćamo se Vijeću sigurnosti jer je ono tijelo koje ima posebnu odgovornost za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti, uključujući i praćenje provedbe mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u BiH. Ljudska prava Bošnjaka u RS su ozbiljno ugrožena, a sistemsko neprovodjenje Aneksa 7 ostaje ključno pitanje za mir, povratak i jednakopravnost“, poručuju potpisnici.

Oni pozivaju Vijeće sigurnosti da zatraži od visokog predstavnika Christiana Schmidta da, na osnovu Aneksa 10 i bonskih ovlaštenja, poduzme konkretne mjere. To podrazumijeva osiguranje stvarne ustavne ravnopravnosti konstitutivnih naroda u RS-u, uklanjanje diskriminatornih propisa u obrazovanju, policiji i javnoj upravi, uvođenje afirmativnih mjera zapošljavanja i inkluzivne budžetske politike, te ukidanje odluka koje su suprotne presudama međunarodnih sudova.

Potpisnici naglašavaju da su ove mjere neophodan preduslov za stvarnu provedbu Aneksa 7, koji ni više od 30 godina nakon Dejtona u RS-u ostaje u suštini neproveden.