Države Perzijskog zaljeva, Irak i Turska ubrzano razvijaju nove naftovode, plinovode i transportne koridore kako bi umanjile ovisnost o jednom od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu.

Kriza vezana za Hormuški moreuz pokazala je koliko je globalna trgovina energentima osjetljiva, zbog čega zemlje regije pokušavaju pronaći alternativne rute za izvoz nafte i plina.

Prema procjenama američke investicijske banke Goldman Sachs, u planu je izgradnja ili proširenje sedam velikih naftovoda čiji bi kapacitet do kraja decenije mogao doseći oko 14 miliona barela dnevno.

Time bi značajan dio izvoza mogao zaobići Hormuški moreuz i smanjiti rizike u slučaju novih sukoba ili blokada.

Saudijska Arabija i Emirati traže izlaz

Saudijska Arabija već koristi naftovod koji povezuje istočna naftna polja s lukom Janbu na Crvenom moru, kapaciteta do sedam miliona barela dnevno.

Ipak, sigurnosni izazovi postoje i na toj ruti zbog prijetnji u području Bab el-Mandeba, pa Rijad planira dodatna ulaganja u nove izvozne pravce. Ujedinjeni Arapski Emirati godinama koriste naftovod Habšan–Fudžaira (Habshan–Fujairah), koji omogućava transport nafte prema obali Indijskog okeana, izvan područja Hormuškog moreuza.

Turska želi postati ključna veza

Najambicioznije planove ima Turska, koja želi ojačati svoju ulogu glavnog kopnenog energetskog mosta između Bliskog istoka i Evrope.

Ankara i Irak razmatraju nove projekte koji bi povezali naftna polja u Basri s turskom lukom Džejhan (Ceyhan) na Sredozemlju.

U planu su i transportni koridori koji bi povezali Irak, zemlje Zaljeva i Evropu željezničkim i cestovnim pravcima.

Veliki projekti, veliki rizici

Stručnjaci upozoravaju da realizacija ovih projekata neće biti jednostavna. Politička nestabilnost, sigurnosni problemi i velika finansijska ulaganja ostaju najveće prepreke.

Ipak, zemlje regije sve jasnije poručuju da žele smanjiti ovisnost o jednoj ruti i izgraditi alternativnu mrežu koja bi mogla promijeniti buduću energetsku sliku svijeta.