Malezijski premijer Anwar Ibrahim izjavio je 18. aprila da se mnoge evropske i američke zemlje, koje su ranije uvele sankcije Rusiji, sada utrkuju u kupovini njene nafte, prenose lokalni mediji. Pozivajući se na “dobre” odnose Malezije s Rusijom, najavio je da će nacionalna naftna kompanija Petronas pregovarati s Rusijom o kupovini nafte kako bi osigurala dovoljne zalihe za domaće potrebe.

Asrul Sani, potpredsjednik u strateškoj savjetodavnoj firmi The Asia Group, ističe da je Anwar od preuzimanja dužnosti dva puta posjetio Rusiju, što odražava dugogodišnji pragmatični i nesvrstani stav Malezije u odnosima s velikim silama.

“Pristup ruskoj nafti i dalje će zavisiti od cijena i ograničenja sankcija. Veći kupci poput Kine i Indije dominiraju ruskim izvoznim tokovima. To bi moglo ograničiti dostupnost za manja tržišta poput Malezije”, kazao je Sani za CNA.

Sankcije i cjenovni limit

U decembru 2022. godine međunarodna koalicija, koju čine Sjedinjene Američke Države, zemlje Grupe sedam (G7), Evropska unija i Australija, uvela je cjenovni limit na rusku naftu kako bi ograničila prihode Moskve koji bi se mogli koristiti za finansiranje rata u Ukrajini, bez narušavanja globalnih tokova nafte. Ova sankcija ograničava zapadne pomorske usluge, poput osiguranja i transporta, samo na rusku naftu prodatu ispod određene cijene.

Tajlandski zamjenik premijera Phiphat Ratchakitprakarn izjavio je u martu da je njegova zemlja također održala razgovore s Rusijom o potencijalnoj kupovini sirove nafte, a pregovori su, kako se navodi, u toku.

Nithin Prakash iz Rystad Energyja objašnjava da tajlandski pristup zavisi od preostalih količina nakon što primarni kupci osiguraju teret, te od toga da li je cijena dovoljno atraktivna da opravda trgovinu.

“Ti veći kupci i dalje preuzimaju najveći dio količina, tako da ono što ostane ide na tržište prilično oportunistički. U praksi, Tajland preuzima barele kada su dostupni, a ne kao primarna destinacija”, kazao je Prakash za CNA.

Međutim, Prakash upozorava da ukupni trošak uvoza jeftinije ruske nafte možda i nije toliko isplativ. “Nakon što se uzmu u obzir veće udaljenosti transporta, povišeni troškovi vozarine i osiguranja, te potencijalna prilagođavanja miješanja ili rafiniranja, neto ekonomska korist se smanjuje”, dodao je.