Tokom aktuelnog mandata, Narodna skupština Republike Srpske održala je 40 posebnih i svega 19 redovnih sjednica, a zbog uobičajene ljetne pauze, koja se u izbornim godinama produžava do formiranja novog saziva, taj broj se vjerovatno neće povećati. Iako je po Ustavu najviši organ vlasti, njen rad je obilježila poslušnost volji jednog čovjeka, dok su rezultati gotovo izostali.

Poslanici su imali burne četiri godine, tokom kojih su zakoni donošeni i povlačeni, a govornica je često služila za velike nacionalne izjave i najave akata čiji je vijek trajanja bio kratak, do sljedeće sjednice ili odluke Ustavnog suda. Politička dešavanja kretala su se od izazivanja kriza do deklarativnih pobjeda i izjava o istim.

„Moram da kažem da je ova skupština donijela dosta teških odluka, nadali smo se većoj podršci opozicije, ali smo uvijek imali dvotrećinsku većinu“, izjavio je Nenad Stevandić, predsjednik NSRS-a (US).

Međutim, sve se svodi na pitanje šta radi većina, kakve odluke kreira i usvaja i kuda uopće plovi taj brod. Iz opozicionih redova, pogled unazad na taj rad izgleda ovako.

„Ovih četiri godine treba zaboraviti… Treba imati poštovanje prema građanima. Mi smo svjedočili jednom ekscesu koji je nepojmljiv pravnim demokratijama, mada ima različitih tumačenja u svijetu“, kaže Željko Dubravac, poslanik Narodnog fronta.

Ti ekscesi, kako ih naziva Dubravac, više su obilježili rad skupštine, jer argumentovane rasprave ili nije bilo ili su ostale u sjenci stalnih optuživanja, vrijeđanja, prijetnji, fizičkih izbacivanja poslanika. Zabilježen je i fizički sukob obezbjeđenja sa jednim od poslanika.

„Ja sam samo prišao. Otkud tebi pravo da me hvataš za vrat i praviš polugu poslaniku? Treba si me pitati da izađem napolje – ja bih rekao kako da ne“, govori Nebojša Vukanović, poslanik Liste za pravdu i red.

Narodna skupština je pogažena kao institucija, smatraju politički analitičari. Kažu, njena uloga je da bez obzira na svoju ustavnu poziciju, svedena na puko izvršavanje naređenja jedne osobe.

„Nerijetko se dešavalo da ono što Dodik najavi, o tome se u skupštini glasa, ne usvajaju se amandmani. Opozicije, nego samo što vlast predlaže. Obilježili su ti zakoni koji su usvajani, pa povlačeni, kao i sukobi koji su postali opšte mjesto u NSRS-u“, smatra politički analitičar Mladen Bubonjić.

Bubonjić napominje da zbog takvog rada skupštine svaki iole razuman čovjek može postaviti pitanje smisla i funkcionalnosti najvišeg zakonodavnog tijela. Zaključuje da su u takvoj atmosferi mnogi poslanici zaboravili da su izabrani od strane naroda, da bi branili narodne interese, a da su silna predizborna obećanja zamijenili upornim ćutanjem i neučestvovanjem u raspravama, te tako svoju energiju usmjerili samo u podizanje ruku, u skladu sa voljom šefa partije.