Dok se svjetski oceani neprestano zagrijavaju, područje južno od Grenlanda i Islanda predstavlja pravi izuzetak – ono se sve više hladi. Naučnici su godinama tragali za objašnjenjem ovog fenomena, a najnovija studija konačno nudi odgovor koji upućuje na ozbiljno slabljenje ključnog sistema oceanskih struja, što bi moglo biti nagovještaj globalne katastrofe.

Takozvana „hladna mrlja“ od 1900. godine izgubila je gotovo jedan stepen Celzijusa. Iako su pojedini stručnjaci vjerovali da su uzrok promjene u vjetrovima i oblacima, najnovije istraživanje potvrđuje da je riječ o mnogo ozbiljnijem problemu – slabljenju atlantske meridionalne prevrtajuće cirkulacije (AMOC).

AMOC funkcioniše kao ogromna okeanska „pokretna traka“ koja vuče toplu vodu iz tropskih predjela prema sjeveru. Kada ta voda dospije do Sjeverne polutke, hladi se, tone i vraća se nazad prema jugu. Upravo taj mehanizam održava klimatsku ravnotežu kakvu danas poznajemo.

Međutim, globalno zagrijavanje uzrokovano ljudskim djelovanjem topi ledene mase, zbog čega se u okean slijevaju ogromne količine slatke vode. To narušava osjetljivu ravnotežu topline i saliniteta, a istraživanja sugerišu da je AMOC danas najslabiji u posljednjih 1000 godina, prenosi CNN.

Šta ako se sistem uruši? Stručnjaci upozoravaju da bi potpuni prestanak rada AMOC-a doveo do globalne katastrofe. Posljedice bi bile drastične: ubrzani porast nivoa mora, posebno uz istočnu obalu SAD-a, ekstremno hladne zime u Evropi, te poremećaj monsuna koji bi u Africi mogao izazvati dugotrajne i razorne suše.

Nova studija, koja je kombinovala podatke sa instrumenata i satelita s klimatskim modelima, pokazala je da se hlađenje ne događa samo na površini, već i duboko u okeanu, gdje atmosferski uticaji poput vjetra imaju slab efekat.

„To mijenja prijenos topline okeanom“, rekao je Stefan Rahmstorf, koautor studije i profesor fizike okeana na Univerzitetu Potsdam. Iako neki naučnici poput Davida Thornallyja sa Univerziteta College London upozoravaju da podaci još uvijek nisu savršeni, prevladava stav da ova studija pruža vrlo snažne dokaze o povezanosti hladne mrlje i slabljenja AMOC-a.

Iako još nije sasvim jasno kada bi se tačka bez povratka mogla dostići, pojedini naučnici upozoravaju da bi to moglo biti već u ovom vijeku. U svakom slučaju, postaje očigledno da se Sjeverni Atlantik mijenja na načine koje tek počinjemo razumijevati. Pitanje koje ostaje jeste: imamo li vremena da zaustavimo proces prije nego što „pokretna traka“ okeana zauvijek stane?