Na sjeveru Tanzanije, skriveno od uobičajenih safari ruta, krije se jezero Natron – prizor koji djeluje kao iz mašte. Njegova upadljiva crvena boja ostavlja utisak da je riječ o fotografiji sa efektima, no riječ je o potpuno stvarnom, ali izuzetno neprijateljskom okruženju.

Ovo slano i jako alkalno jezero tokom najtoplijih mjeseci dostiže temperaturu veću od 40 stepeni Celzijusa. Voda je bogata natrijum-karbonatom, poznatim i kao soda, što ga čini gotovo nemogućim za opstanak većine živih bića.

Upravo zbog takvog hemijskog sastava nastale su fotografije koje su obišle svijet – životinje koje ugibaju u blizini ili u plitkim vodama bivaju vremenom prekrivene mineralnim slojem, podsjećajući na kamene skulpture. U pitanju je proces mineralizacije, a ne doslovno okamenjivanje.

Intenzivna boja jezera potiče od posebne vrste cijanobakterija koje uspijevaju u ekstremnim uvjetima. U zavisnosti od temperature, količine vode i godišnjeg doba, površina poprima nijanse od narandžaste i ružičaste do tamnoćrvene koja asocira na krv.

I pored ovako surovih uslova, jedna životinja je uspjela da se prilagodi – hiljade flamingosa svake godine dolaze ovdje radi gniježđenja i razmnožavanja. Hrane se upravo cijanobakterijama, a izolovanost područja pruža im zaštitu od predatora.

Međutim, ni flamingosi nisu potpuno imuni na opasnosti. Pojedine ptice ugibaju na obali ili u plićacima, gdje njihova tijela prolaze isti proces mineralizacije koji je jezero proslavilo širom svijeta.

Dodatni faktor koji oblikuje ovaj ekstremni ambijent jeste obližnji vulkan Ol Doinyo Lengai, jedan od najneobičnijih aktivnih vulkana na planeti. Njegove erupcije oslobađaju minerale koji dospijevaju u jezero i dodatno utiču na njegov hemijski sastav.

Za fotografe, biologe i zaljubljenike u prirodne fenomene, Natron je jedno od najfascinantnijih mjesta u Africi. Njegov pejzaž djeluje vanzemaljski – svijet u kojem se život bori s ekstremima, a priroda stvara prizore koji istovremeno izazivaju divljenje i nelagodu.