Stjepan Tvrtko I Kotromanić, jedan od najznačajnijih vladara srednjovjekovne Bosne, rođen je oko 1338. godine. Na bosansko prijestolje stupio je vrlo mlad, sa svega 15 godina, kada je postao ban 1353. godine. Njegovu ranu vladavinu obilježili su česti sukobi sa Ugarskom kraljevinom, koja je željela preuzeti kontrolu nad bogatim bosanskim rudnicima.

Krunisanje za kralja

Presudan trenutak u Tvrtkovoj vladavini dogodio se 26. oktobra 1377. godine, kada je u mjestu Mile kod Visokog krunisan za kralja. Time je postao prvi bosanski vladar s tom titulom, a Bosna je uzdignuta na rang kraljevine. Tokom njegove vladavine država je doživjela snažan politički, kulturni i privredni razvoj, postavši respektabilan faktor u tadašnjoj Europi.

Za razliku od ranijih perioda, Tvrtko I je pokrenuo i vlastite vojne pohode, proširivši teritoriju kraljevstva prema jugu i istoku. Njegove vojske stigle su do Kotora u današnjoj Crnoj Gori i Sjenice u Sandžaku. Nakon krunisanja, uzeo je titulu kralja Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajevima, Zapadnim Stranama, Usori i Podrinju.

Ekonomska snaga i uticaj

U vrijeme njegove vladavine Bosna je bila i snažna ekonomska država, čija se privreda temeljila na bogatim rudnim nalazištima zlata, srebra i olova. Snagu bosanske ekonomije simbolizirao je zlatnik koji se kovao u to vrijeme. Tvrtkov dukat bio je izuzetno vrijedan, širok oko četiri centimetra i težak 16 grama, s grbom Bosanskog kraljevstva s ljiljanima na jednoj, i prikazom propetog lava na drugoj strani.

Tvrtkov politički i vojni uticaj vidio se i u regionalnim sukobima. Bosanska vojska učestvovala je u Kosovskoj bitki 1389. godine na strani srpskog kneza Lazara. Nakon toga, Tvrtko je nastavio širiti vlast prema hrvatskim teritorijama, gdje je stigao sve do Novigrada, kontrolirajući gotovo sve dalmatinske otoke i gradove, osim Zadra i Dubrovnika.

Kralj Tvrtko I Kotromanić iznenada je preminuo 10. marta 1391. godine, a naslijedio ga je rođak Stjepan Dabiša. Sahranjen je u crkvi sv. Nikole u Milama kod Visokog. Njegova vladavina ostala je zapamćena kao jedno od najsnažnijih razdoblja u istoriji Bosne, kada je država dosegla vrhunac svoje političke moći i teritorijalnog širenja.