Umjetna inteligencija više nije tema daleke budućnosti, već realnost koja svakodnevno mijenja način na koji radimo, učimo i planiramo karijere. Od automatizovanih administrativnih procesa i pametnih chatbotova, do sistema koji analiziraju ogromne količine podataka za nekoliko sekundi – tehnologija ubrzava transformaciju tržišta rada brže nego što su obrazovni sistemi i poslovni modeli spremni da je isprate.

Prijetnja ili šansa?

Upravo zbog toga sve češće se postavlja pitanje da li umjetna inteligencija predstavlja prijetnju zaposlenima ili priliku za nove profesije i drugačiji način rada. O tim dilemama za Euronews Srbija govorio je stručnjak za digitalni marketing i autor emisije “Tajne lavirinta” Nikola Jagodić, koji smatra da odgovor nije crno-bijeli. “Umjetna inteligencija u isto vrijeme može da bude i prijetnja i šansa, ali može da ne bude ni jedno ni drugo. Zavisi kako joj pristupamo”, kaže Jagodić. On ističe da mediji često potenciraju strah, jer takav narativ privlači pažnju, ali da optimističan pogled otvara mnogo više mogućnosti.

Reorganizacija, ne gašenje

Prema njegovim riječima, važno je shvatiti jednu ključnu razliku: “Umjetna inteligencija ne zamjenjuje poslove, već zadatke”. Upravo u toj rečenici krije se suština promjena koje nas očekuju. Rutinski i ponavljajući poslovi – poput unosa podataka, administrativnih obrada ili rada u kol-centrima – već se automatizuju. Međutim, to ne znači da ljudi nestaju iz tih sektora. Njihova uloga se mijenja: od izvršilaca postaju nadzornici sistema, kontrolori procesa i upravljači alatima.

Jagodić navodi primjer administrativnih radnika koji rade u tabelama i bazama podataka. “Umjetna inteligencija to radi brzo i precizno. Ali neko mora da upravlja tim sistemom, da ga kontroliše i ispravlja greške”, objašnjava on. Umjesto pet zaposlenih koji ručno unose podatke, u budućnosti će možda biti potreban jedan koji nadgleda automatizovan proces. Slična situacija već je vidljiva u svakodnevnom životu – od samouslužnih kasa do automatizovanih telefonskih servisa. “Neće nestati svi poslovi, ali će se smanjivati broj ljudi na istim pozicijama. Istovremeno, otvoriće se nova zanimanja, poput operatera chatbotova ili koordinatora digitalnih sistema”, kaže Jagodić. Drugim riječima, tržište rada se ne gasi – ono se reorganizuje.

Kada je riječ o velikim tehnološkim kompanijama i otpuštanjima koja se često dovode u vezu sa automatizacijom, Jagodić podsjeća da je optimizacija troškova uvijek dio korporativne logike. “Zaposleni su često prvi na udaru kada se smanjuju troškovi. Umjetna inteligencija može biti povod, ali rijetko je jedini razlog”, ističe on. Automatizacija jeste faktor, ali poslovne odluke mnogo su složenije od jednostavnog “mašina je zamijenila čovjeka”.

Izazovi obrazovanja i savjeti za mlade

Promjene na tržištu rada neminovno otvaraju pitanje obrazovanja. Da li su škole i fakulteti spremni za novu realnost? Jagodić je po tom pitanju realan i tvrdi da “nijedan obrazovni sistem ne može da isprati brzinu razvoja umjetne inteligencije”. On navodi primjer digitalnog marketinga, gdje se alati i interfejsi mijenjaju na svakih nekoliko mjeseci. “Koja institucija može na tromjesečnom nivou da mijenja gradivo? To je gotovo nemoguće”, kaže on.

Zbog toga, smatra Jagodić, formalno obrazovanje mora da se dopuni fleksibilnim kursevima i brzim prekvalifikacijama. “Kursevi će postati nosioci praktičnog znanja, jer omogućavaju da za nekoliko sedmica savladate konkretne vještine koje su trenutno tražene”. U svijetu u kome se platforme i alati stalno mijenjaju, brzina prilagođavanja postaje ključna.

Poseban izazov odnosi se na mlade koji tek ulaze na tržište rada. Početne pozicije, koje su ranije bile prvi korak u karijeri, danas su često najpodložnije automatizaciji. Jagodić zato naglašava važnost samospoznaje. “Mladi moraju da poznaju sebe – da li su kreativni, da li vole strogu strukturu ili fleksibilno okruženje. Toliko je mogućnosti da je ključno shvatiti sopstvene sklonosti”. On upozorava i na zamku slijepog praćenja trendova. Nekada je to bio IT sektor, danas je to umjetna inteligencija. “Svi idu tamo gdje misle da ima najviše novca. Ali baloni se naduvaju i puknu. Važno je pronaći oblast u kojoj možete dugoročno da se razvijate”, kaže Jagodić.

Zanimljivo je da u eri digitalne transformacije raste vrijednost zanata. “Svi žele digitalne poslove i rad sa laptopa sa mora, ali zanati postaju sve traženiji i često bolje plaćeni. Vodoinstalateri, električari i drugi majstori danas su deficitarni, a njihova stručnost teško može biti zamijenjena algoritmom”.

Vještine budućnosti i poruka za sve generacije

Kada govori o vještinama budućnosti, Jagodić naglašava da tehničko znanje više nije dovoljno. “Ključ će biti kritičko razmišljanje, razumijevanje konteksta i sposobnost komunikacije. Ako znamo da postavimo prava pitanja umjetnoj inteligenciji, znaćemo da je koristimo”. U svijetu u kojem je sve teže razlikovati stvarne informacije od generisanih sadržaja, razumijevanje šire slike postaje presudno.

Za starije generacije, prilagođavanje će biti izazovno, ali ne i nemoguće. “Kao kada su računari ušli u birokratiju – bio je to šok, ali su se ljudi prilagodili. Tako će biti i sada. Iskustvo u kombinaciji sa spremnošću na učenje može postati snažna prednost”, smatra Jagodić.

Na kraju, kroz svoju emisiju “Tajne lavirinta”, Jagodić pokušava da pomogne upravo onima koji se nalaze na raskrsnici karijere. U prvoj sezoni razgovarao je sa ljudima različitih profesija, dok u novoj sezoni planira da i sam isproba njihove poslove, kako bi gledaocima približio realnu sliku tržišta rada. Uz to, najavljuje i mini-školu digitalnih zanimanja, namijenjenu svima koji žele da razumiju kako izgleda rad u novoj tehnološkoj eri.

Jedno je sigurno – umjetna inteligencija neće čekati da se prilagodimo. Ona već mijenja pravila igre. Ali, kako poručuje Nikola Jagodić, najveća prednost ostaje na strani onih koji su spremni da uče, da se prilagođavaju i da tehnologiju posmatraju kao alat, a ne kao protivnika.