Misterija Strijelca: Ko je ubio Ötzija, čovjeka iz leda starog 5300 Godina?
Podijeli vijest
Pronađen u ledenom zagrljaju
U septembru 1991. godine, dva njemačka planinara, Helmut i Erika Simon, lutala su Ötztalskim Alpama, na granici između Austrije i Italije. Umorni od dugog pješačenja, skrenuli su s označene staze i naišli na nešto što je izgledalo kao ljudsko tijelo, djelimično uronjeno u led. U početku su mislili da je riječ o nesretnom planinaru koji je nedavno stradao, no ubrzo se ispostavilo da je njihov pronalazak daleko značajniji i stariji nego što su mogli zamisliti. Ono što su pronašli bio je Ötzi, ‘Čovjek iz leda’, mumificirani čovjek koji je živio prije više od 5300 godina, u bakrenom dobu. Njegovo otkriće postalo je jedno od najvažnijih arheoloških otkrića 20. vijeka, pružajući nevjerovatan uvid u život ljudi u prapovijesti.
Ötzi je pronađen u glečeru Similaun, na visini od 3210 metara. Njegovo tijelo, zajedno s odjećom i opremom, bilo je savršeno očuvano zahvaljujući ledu. Prvi pregledi su pokazali da je riječ o muškarcu starom oko 45 godina, visine oko 160 cm, koji je živio u razdoblju između 3350. i 3100. godine prije Hrista. Ono što je posebno fasciniralo naučnike bio je stepen očuvanosti tijela i opreme, što je omogućilo rekonstrukciju njegovog života i smrti s nevjerovatnom preciznošću.
Savršeno očuvana tehnologija bakrenog doba
Ötzijeva odjeća i oprema pružaju izvanredan uvid u tehnologiju i materijale koje su ljudi koristili u bakrenom dobu. Nosio je složenu odjeću izrađenu od različitih materijala, uključujući kožu, krzno i travu. Njegova odjeća sastojala se od kožne tunike, kožnih hlača, kaputa od trave i medvjeđe kape. Cipele su bile izrađene od kože i punjene travom za izolaciju. Ova slojevita odjeća ukazivala je na prilagodbu hladnim planinskim uslovima.
Osim odjeće, Ötzi je imao i raznoliku opremu. Pronađeni su bakrena sjekira, kremeni nož, luk i strijele, te posuda za nošenje ugljena. Bakrena sjekira bila je posebno značajna jer je ukazivala na naprednu tehnologiju obrade metala u to vrijeme.
Tetovaže i zdravstveni karton
Jedan od najzanimljivijih aspekata Ötzija su njegove tetovaže. Na njegovom tijelu pronađena je 61 tetovaža, raspoređena u grupe linija i križeva. Zanimljivo je da se većina tetovaža nalazi u blizini zglobova i kičme, što je navelo naučnike da pretpostave da su tetovaže možda imale terapeutsku svrhu. Postoji teorija da su tetovaže korištene kao oblik akupunkture za ublažavanje bolova u zglobovima i leđima, što ukazuje na napredno znanje o medicini u to vrijeme.
Analiza Ötzijevog tijela otkrila je i informacije o njegovom zdravstvenom stanju. Imao je problema sa zubima (karijes i parodontitis), patio je od artritisa, te je imao parazite u crijevima. DNK analiza je pokazala da je bio genetski predisponiran za srčane bolesti, sa kalcifikacijama u arterijama (ateroskleroza).
Nasilan kraj: Rana od strijele
Dugo se vremena smatralo da je Ötzi umro od izloženosti hladnoći. Međutim, 2001. godine, rendgenske snimke su otkrile vrh strijele zabijen u njegovo lijevo rame. Dalja analiza je pokazala da je strijela presjekla važnu krvnu žilu, što je vjerovatno uzrokovalo brzu smrt. Ovo otkriće je promijenilo pogled na Ötzijevu smrt, sugerišući da je bio žrtva nasilnog napada.
Osim strijele, pronađene su i druge povrede na njegovom tijelu, uključujući posjekotine na rukama i modrice, što ukazuje na to da se Ötzi borio prije smrti. Analiza sadržaja njegovog želuca otkrila je da je posljednji obrok bio meso divokoze i žitarice, što sugeriše da je jeo neposredno prije ubistva.
Najstariji neriješeni zločin
Otkriće Ötzija pružilo je neprocjenjiv uvid u život ljudi u bakrenom dobu. Njegova odjeća, oprema, zdravstveno stanje i uzrok smrti pružaju detaljnu sliku o tome kako su ljudi živjeli, radili i umirali prije više od 5300 godina. Ötzi je postao prozor u prošlost, omogućavajući naučnicima da rekonstruišu aspekte života koji bi inače ostali nepoznati.
Njegovo tijelo i oprema su izloženi u Arheološkom muzeju Južnog Tirola u Bolzanu, Italija. Istraživanja o Ötziju se nastavljaju i dalje, a svako novo otkriće dodaje još jedan djelić slagalice o životu u prapovijesti.
