Dok kod životinja postoji individualna sklonost jednoj strani, ljudi su jedina vrsta koja pokazuje masovnu pristrasnost na nivou cijele populacije.

Fosilni ostaci stari 2,6 miliona godina ukazuju na to da su izrađivači prvog kamenog alata uglavnom bili dešnjaci. Čak i tragovi na zubima neandertalaca svjedoče da je desna ruka bila dominantna već u ranom djetinjstvu, što upućuje na duboku biološku osnovu ovog fenomena.

Četiri ključne teorije nude objašnjenje za ovaj obrazac:

Prva se odnosi na upotrebu alata – precizna manipulacija zahtijeva podjelu rada, jedna ruka obavlja fini posao dok druga stabilizuje. Druga teorija povezuje desnorukost s govorom i gestikulacijom – centar za jezik smješten je u lijevoj hemisferi koja kontrolira desnu stranu tijela. Treća se tiče hijerarhijskog planiranja – lijeva hemisfera djeluje kao “projektni menadžer” za složene radnje poput kuhanja ili gradnje. Četvrta se oslanja na društveno učenje – lakše je oponašati roditelja ili učitelja ako se koristi ista ruka kao i oni.

Naša dešnjakost nije slučajnost, već posljedica kombinacije biomehanike i kognitivne evolucije koja nas je oblikovala u vrstu kakva smo danas.