Prema teoriji, radnici na početku karijere trebaju više nadzora i razvijaju ključne vještine, znanja i društveni kapital kroz posmatranje i saradnju sa starijim kolegama. Rad od kuće unosi dodatne poteškoće u ove procese, čineći angažman novih radnika skupljim u pogledu vremena i resursa te usporavajući njihove šanse za napredovanje.

Zbog toga je porast rada na daljinu pogoršao odnos troškova i koristi prilikom zapošljavanja početnika, dok je kalkulacija za iskusne radnike ostala nepromijenjena.

Dokazi se uklapaju u teoriju. Lambert i Schindler su analizirali stotine miliona novih zaposlenja i oglasa za posao te su otkrili da iako i izloženost AI i udio rada na daljinu odgovaraju neuobičajenom smanjenju zapošljavanja juniora, veza s AI nestaje kada se uzme u obzir je li posao udaljen.

Drugim riječima, samo izgleda da AI stoji iza krize zapošljavanja juniora programera jer su i oni poslovi u velikoj mjeri udaljeni. Poslovi manje izloženi AI, ali podobni za rad na daljinu (poput pravnika) također su zabilježili slabo zapošljavanje juniora; dok su uloge s visokom izloženošću AI koje zahtijevaju rad na licu mjesta (poput recepcionera) ostale stabilnije.