Voynich rukopis: Najtvrđi orah u istoriji kriptografije
Podijeli vijest
Knjiga niotkuda
U svijetu drevnih misterija, malo koji artefakt toliko dugo i uporno izmiče rješenju kao Voynich rukopis. Ova zagonetna knjiga, puna nepoznatih biljaka, čudnih astronomskih dijagrama i golemih žena koje se kupaju u zelenilu, predstavlja najpoznatiji nerazriješeni kriptogram na planeti. Pronađen 1912. godine od strane poljskog knjižara Wilfrida Voynicha, rukopis je odmah započeo svoju pljačku uma najboljih kriptografa, lingvista i naučnika. Ono što ga čini toliko fascinantnim jeste činjenica da, unatoč stoljećima pokušaja, nitko nije uspio pouzdano dešifrovati niti jednu njegovu rečenicu. Njegovo porijeklo, jezik i svrha ostaju potpuno nepoznati, što ga čini savršenom hranom za teorije zavjere i maštu svih nas koji volimo zagonetke.
Stranac iz prošlosti
Fizički, Voynich rukopis je remek-djelo srednjovjekovne izrade. Sastoji se od otprilike 240 stranica pergamenta, ispisanih lijepom rukom fluidnim, nepoznatim pismom koje nikada nije viđeno ni prije ni poslije. Jezgru njegove zagonetke čini upravo ovo pismo – alfabet od 20-30 znakova koji čini riječi i rečenice koje prate pravila nekog jezika, ali koji se ne podudara ni sa jednim poznatim. Osim teksta, rukopis je bogato ilustrovan slikama koje su podijeljene u sekcije: botaničku, sa crtežima biljaka koje ne postoje u prirodi; astronomsku, sa krugovima sunca, mjeseca i zvijezda; biološku, sa prikazom golemih žena u kanalima tekućine; i kozmološku, sa apstraktnim dijagramima koji podsjećaju na mape. Upravo ove ilustracije, umjesto da pomognu, samo dodatno zamućuju situaciju, jer se ne mogu povezati ni sa jednim poznatim kulturnim ili naučnim kontekstom.
Ratovi tumačenja
Kroz vrijeme, pojavile su se stotine teorija koje pokušavaju objasniti šta je Voynich rukopis zapravo. Neki vjeruju da je riječ o genijalnom falsifikatu, lukavoj prevari namijenjenoj da proda bezvrijednu knjigu bogatom kolekcionaru. Međutim, radiougljična analiza pergamenta nedvosmisleno je potvrdila da potječe između 1404. i 1438. godine, što opovrgava tu teoriju. Druga, popularna hipoteza, je da je rukopis napisan potpuno izmišljenim jezikom ili šifrom. Među ozbiljnim naučnicima postoje dvije glavne struje. Prva smatra da je tekst napisan prirodnim jezikom, ali ga je nemoguće prevesti bez ključa. Druga, sve popularnija teorija, tvrdi da je rukopis zapravo napisan mikrokodom – gdje pojedinačni znakovi nemaju značenje, već ga dobivaju tek u kombinaciji, poput koda u genetici. Ova ‘svemirska stanica’ informacije, kako je neki nazivaju, čini ga praktično neprobojnim za klasične metode dešifrovanja.
Bosanski trag
Zanimljivo, jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih pokušaja dešifrovanja dolazi upravo iz našeg regiona. Esad Kurtović, profesor hemije iz Sarajeva, posvetio je desetljeće svog života proučavanju Voynich rukopisa. Njegova teorija, koju je objavio u knjizi ‘Rješenje Voynich rukopisa‘, polazi od toga da je rukopis napisao jedan od najvećih umova renesanse, Roger Bacon, te da je tekst kombinacija latinskog i srednjovjekovnog španskog jezika pisan fonetski. Kurtović je tvrdio da je uspio prevesti brojne dijelove, otkrivši da je rukopis zapravo enciklopedijsko djelo o prirodi i astronomiji. Iako njegov rad nikada nije široko prihvaćen od strane međunarodne akademske zajednice, on ostaje kao izuzetno zanimljiv i vrijedan doprinos globalnoj potjeri za istinom, pokazujući da se i iz našeg malog Sarajeva može gledati u najveće svjetske zagonetke.
Digitalna fronta
U novije vrijeme, u borbu protiv misterije Voynich rukopisa uključeni su i najsnažniji savremeni saveznici: vještačka inteligencija i računarska lingvistika. Naučnici s renomiranih univerziteta koriste AI algoritme kako bi analizirali strukturu teksta, tražeći obrasce koji bi mogli ukazati na pravi jezik ili sistem šifrovanja. Neka istraživanja su, primjerice, pokazala da tekst ima sličnosti sa strukturom prirodnih jezika poput arapskog ili hebrejskog, dok druga upućuju na to da je struktura možada ipak vještačka. Svaki napredak je, međutim, spor i osjetljivo pitanje. Svaka nova analiza donosi mahom još pitanja, a ne odgovora. Voynich rukopis se, čini se, smiješi svom modernom napadaču, ostajući jednako tajanstven kao i prije 600 godina. On je podsjetnik da, unatoč svim našim tehnologijama, prošlost još uvijek čuva tajne koje možda nikada nećemo u potpunosti razotkriti.
