Tenzie između Italije i glavnih članica Evropske unije rastu zbog primjene novog Pakta EU o migracijama i azilu.

Irska je postala sedma članica koja traži da se tražioci azila vrate u zemlje prvog ulaska i da se strogo poštuju pravila o sekundarnim kretanjima.

Najžešći sukob ostaje s Njemačkom. Dok Berlin insistira na prihvatu takozvanih “Dublin slučajeva” – migranata koji su stigli u jednu članicu, a zatim se preselili u drugu bez podnošenja zahtjeva za azil – Italija se snažno protivi aktivnostima njemačkih nevladinih brodova na Mediteranu.

U Napulju je brod Sea Watch 5 dobio 45-dnevnu zabranu plovidbe i novčanu kaznu od 7.500 eura, optužen da nije sarađivao s libijskom obalskom stražom, saopćeno je u nedjelju.

Ministar unutrašnjih poslova Matteo Piantedosi ponovio je da operacije moraju biti koordinirane isključivo od strane nadležnih država, dok nevladina organizacija ističe opasnosti koje predstavljaju libijske vlasti i najavljuje žalbu.

“Obavijestili smo Italiju i susjedne evropske zemlje”, rekla je njemačka nevladina organizacija italijanskim medijima, “ali ne i takozvani libijski centar za koordinaciju pomorskog spašavanja, marionetsku vlast koja služi da legitimizira i učini prihvatljivim one ljude i krijumčare koji su nam, ubrzo nakon spašavanja, uperili pušku i naredili da odemo”.

U pokušaju da se premosti jaz i riješi sporno pitanje povratka i nevladinih organizacija, bilateralni sastanak italijanskog ministra i njemačkog kolege Alexandera Dobrindta zakazan je za sljedeći mjesec.

Na stolu je i prijedlog mehanizma kompenzacije između zahtijevanih transfera i ljudi spašenih privatnim brodovima. “S njemačkim kolegom podijelili smo procjenu da je aktivnost nevladinih organizacija faktor privlačenja za ilegalne migracije”, ponovio je Piantedosi.

Suočen s optužbama opozicije, koje je odbacio kao “smetnju bez suštine”, Piantedosi insistira na efikasnosti vladinog djelovanja, ukazujući na smanjenje iskrcavanja i udvostručenje povrataka zahvaljujući sporazumima s Tunisom i Libijom.

Što se tiče “Dublin slučajeva”, ministar unutrašnjih poslova ističe pomak pod vladom Meloni: nakon inertnosti prethodnih administracija, Italija je blokirala povratak 80.000 migranata, smanjivši stvarne transfere na zanemarive brojke, kazao je.

Iako priznaje da bi Rim preferirao stroža pravila, Italija izgleda brani novi Pakt EU kao paradigmatski pomak koji uvodi strukturalnu, obaveznu solidarnost za zemlje prvog ulaska, iako trenutni nesporazumi oko odgovornosti za migrante rizikuju da potkopaju ovaj mehanizam.

Pitanje je složeno, nakon godina de facto tolerancije takozvanih “sekundarnih kretanja” migranata. Mađarska i Poljska suočavaju se s postupcima zbog kršenja reforme koja je stupila na snagu 12. augusta, a Evropska komisija pomno prati stav Italije, svjesna da bez Rima Pakt riskira neuspjeh.

Iako priznaje tehnički napredak koji je Italija postigla u prilagođavanju sistema poput Eurodaca, izvršna vlast EU upozorava da bi sistematsko blokiranje transfera moglo natjerati druge države da suspendiraju obaveznu solidarnost, potkopavajući cijeli evropski okvir.