Medicinsko osoblje u centru za liječenje ebole na istoku Konga danas je obustavilo rad zahtijevajući isplatu neizmirenih plata, što je dovelo do prekida njege pacijenata u žarištu sve veće epidemije u ovoj centralnoafričkoj državi.

Prema jučerašnjim zvaničnim podacima, broj potvrđenih slučajeva ebole u Kongu porastao je na 2.973, od čega je 1.309 smrtnih ishoda, a vlasti tvrde da je ovo najbrže širenje zaraze ikada zabilježeno.

Centar Elikja za liječenje ebole u Buniji, u provinciji Ituri, prestao je s radom nakon što su ljekari, medicinske sestre i sigurnosno osoblje započeli štrajk.

Protestovalo je stotinjak zdravstvenih radnika ispred centra, ističući da neisplaćeni dodaci uništavaju moral i ometaju brigu o pacijentima, te su pozvali kongovske vlasti da riješe dugovanja kako bi mogli nastaviti s radom.

U jučerašnjem saopćenju, osoblje je navelo da je jednoglasno odlučilo štrajkovati sve dok se ne pronađu konkretna rješenja za dva mjeseca neisplaćenih radnih dodataka.

Štrajk je uslijedio dan nakon što je premijerka Konga Judith Suminwa posjetila Ituri, obišla glavne centre za liječenje u Rwamparai i Mongbwalu radi procjene odgovora na epidemiju. Tokom posjete Mongbwalu, zdravstveno osoblje joj je uputilo hitne zahtjeve za isplatu dugova.

Dr. Adelard Lufungula, menadžer za operacije protiv ebole, izjavio je danas da se radi na rješavanju pitanja isplata te da se radnici sada isplaćuju putem mobilnog novca umjesto gotovine, te da bi dugovanja trebala biti riješena u narednim danima.

Prošle sedmice zdravstveni radnici u Općoj bolnici u Buniji, najvećoj zdravstvenoj ustanovi u regiji, već su štrajkovali zbog neisplaćenih plata. Neki su za Associated Press izjavili da nisu primili plate od početka rada na ovoj epidemiji.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je od početka epidemije virusom zaraženo više od stotinu zdravstvenih radnika.

Kongo se od 15. maja suočava s epidemijom rijetkog soja virusa Bundibugyo. Prema podacima kongovskog Ministarstva zdravlja, 766 pacijenata trenutno je u izolaciji ili bolničkom liječenju, dok se 540 oporavilo.

Gotovo 90 posto svih potvrđenih slučajeva zaraze registrovano je u istočnoj provinciji Ituri.

Epidemija se i dalje širi brže nego što zdravstvene vlasti mogu pratiti, uprkos pojačanim mjerama suzbijanja. Glavni izazov je neidentifikovan nulti pacijent, a raseljavanje usljed oružanih sukoba i ilegalnog rudarenja otežava praćenje hiljada ljudi koji su bili u kontaktu sa zaraženima.

Odgovor na epidemiju dodatno otežava nedostatak finansijskih sredstava, napadi na zdravstvene ustanove, tekući sukob na istoku Konga i nepovjerenje među lokalnim zajednicama.

Za soj virusa Bundibugyo još uvijek ne postoje odobrene vakcine ili terapije, za razliku od češćeg soja Zair za koji vakcina postoji i koji je uzrokovao većinu prethodnih 16 epidemija ebole u Kongu.

Nedavno je u Ituriju započelo ispitivanje dva potencijalna tretmana za ebolu od kojih se puno očekuje.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je globalni rizik od širenja epidemije izvan Centralne Afrike vrlo nizak, ističući da se ebola prenosi direktnim kontaktom s tjelesnim tekućinama zaražene osobe, a ne zrakom, te se stoga mnogo teže širi od respiratornih virusa.