Pacifičke vežbe
Ruska raketa Oniks: Tvrdnje o proboju PVO sistema
Ruska raketa Oniks: Tvrdnje o proboju PVO sistema
Nedavne vojne vježbe Pacifičke flote istakle su ključnu ulogu ruske nadzvučne krstareće rakete “P-800 Oniks”, a mornarica tvrdi da ovo oružje može probiti gotovo sve moderne sisteme protivvazdušne odbrane i onesposobiti ratne brodove bez obzira na njihovu veličinu.
Ova izjava dolazi u vrijeme kada ruske obalske raketne jedinice provode raspoređivanja širom dalekoistočnih teritorija, što naglašava nastavak fokusa Moskve na dalekometne obalske udarne sposobnosti radi kontrole pristupa njenim pomorskim prilazima.
Prema riječima mornarice, raketa “Oniks” putuje 2,5 puta brže od zvuka, gotovo je nevidljiva za savremene PVO sisteme i može onesposobiti brod bilo koje veličine na udaljenosti od nekoliko stotina kilometara.
Rakete “P-800” su raspoređene u okviru vježbi obalskih odbrambenih sistema “Bal” i “Bastion”, dok su posade postavljale lansere na pozicije duž obale u Primorskom kraju, na Kamčatki, Čukotki i Kurilskim ostrvima.
Pres-služba flote je saopćila da obalski raketni sistemi “Bastion”, naoružani nadzvučnim protivbrodskim raketama “Oniks”, garantuju stvaranje zona ograničenog pristupa u određenim područjima priobalnih voda dalekoistočnih mora i osiguravaju zaštitu obale, a njihovo borbeno raspoređivanje traje samo nekoliko minuta.
Brzina, domet i završna faza napada
Raketa “P-800” je značajna i zbog kombinacije brzine, dometa i profila napada u završnoj fazi, jer nadzvučna raketa ostavlja braniocu znatno manje vremena za reakciju u poređenju s konvencionalnom podzvučnom protivbrodskom raketom.
Velika brzina rakete u završnoj fazi može smanjiti vrijeme raspoloživo za otkrivanje, praćenje, djelovanje i presretanje, posebno kada se kombinuje s letom na maloj visini tokom završne faze napada.
Ipak, savremeni PVO sistemi ratnih brodova koriste višeslojne senzore i presretače posebno namijenjene za djelovanje protiv protivbrodskih raketa velike brzine, dok efikasnost svake rakete zavisi od faktora kao što su profil leta, okruženje elektronskog ratovanja, položaj cilja, podrška izviđanja i arhitektura odbrane snaga koje su na meti.
Raspoređivanje na Pacifiku također pokazuje da se Rusija i dalje oslanja na slojevitu pomorsku odbranu, umjesto da pokušava kontrolisati svoje ogromne dalekoistočne pomorske prilaze isključivo površinskim borbenim brodovima.
Obalski raketni sistemi mogu pružiti relativno jeftinu i preživljavajuću vatrenu moć s kopna, omogućavajući ruskoj mornarici da svoje brodove i podmornice usmjeri na druge zadatke, uz zadržavanje sposobnosti da ugrozi neprijateljske pomorske snage koje se približavaju ključnim područjima.
Kurilska ostrva su posebno važna u tom kontekstu, jer se ovaj lanac ostrva proteže između Hokaida i poluostrva Kamčatka i pruža Rusiji položaje s kojih može nadgledati i potencijalno ugrožavati pomorsko kretanje između Tihog okeana i Ohotskog mora.
Raspoređivanje sistema “Bastion” u tom regionu stoga je postalo važan dio širih napora Moskve da ojača svoje vojno prisustvo u sjeverozapadnom Pacifiku.
“Cirkon” postepeno potiskuje “P-800”
Oslanjanje ruske mornarice na “P-800” postepeno se smanjuje pošto uvodi u upotrebu prvu svjetsku hipersoničnu krstareću raketu “Cirkon”.
Rusija prilagođava obalsku raketnu arhitekturu “Bastion” za upotrebu “Cirkona”, omogućavajući istoj osnovnoj porodici lansera da koristi znatno brže oružje većeg dometa.
Dokazi iz otvorenih izvora ukazuju na to da je kopnena sposobnost upotrebe “Cirkona”, uz korišćenje modifikovanih lansera zasnovanih na sistemu “Bastion”, ušla u upotrebu.
Nova raketa je znatno sposobnija, kombinujući domet od 1.000 kilometara, brzinu od devet maha i sposobnost manevrisanja u završnoj fazi, iako se procjenjuje da je također znatno skuplja od “P-800”.
Krajem jula ruski predsjednik Vladimir Putin otkrio je da se rad na razvoju “Cirkona” i dalje nastavlja, pri čemu su nedavna borbena iskustva, kako se navodi, dovela do značajnih poboljšanja njegove preciznosti.


