U Hagu se nalaze dva međunarodna suda koja se često miješaju zbog sličnih imena. Jedan je Međunarodni sud pravde (ICJ), sud UN-a koji rješava sporove između država, smješten u Palati mira.

Drugi je Međunarodni krivični sud (ICC), osnovan 2002. godine, koji procesuira pojedince za najteže zločine. On nema podršku svih članica UN-a, a nadležnost mu priznaje 125 država, dok SAD, Rusija, Kina i neke druge zemlje nisu članice.

Kada je američki državni sekretar Marco Rubio nedavno zaprijetio da će sud “rastaviti ciglu po ciglu”, bilo je jasno da se to odnosi na ICC.

State Department je potom najavio moguće mjere: zabrane ulaska osoblju suda, proširenje sankcija, pritisak na države koje podržavaju ICC.

Iako SAD već duže vrši pritisak, ovaj potez je izazvao pažnju stručnjaka za međunarodno pravo.

Andreas Schüller iz ECCHR-a kaže da su najnovije izjave samo javna potvrda politike koja traje više od godinu dana – diplomatski pritisak i pokušaji utjecaja na države da promijene stavove i glasanje o ICC-u.

Naglasio je da to što se sada predstavlja kao kampanja pokazuje strateški planirani pristup, koji uključuje i države koje nisu članice suda.

SAD nije članica ICC-a, pa on nema nadležnost nad djelima na teritoriji SAD-a. Ipak, sud može procesuirati slučajeve ako su zločini počinjeni na teritoriji država koje priznaju njegovu nadležnost – na toj osnovi izdati su nalozi za hapšenje Vladimira Putina i Benjamina Netanyahua.

Osnivanje ICC-a je povezano s istorijskim iskustvima: Nirnberški procesi nakon Drugog svjetskog rata, tribunali za ratne zločine nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji i genocida u Ruandi, što je dovelo do zahtjeva za stalnom institucijom.

Kai Ambos, stručnjak za međunarodno pravo sa Univerziteta u Getingenu, ističe da je ključno pitanje odgovornosti za najteže zločine: “Ne može biti prihvatljivo da se takvi zločini počine, a glavni odgovorni, poput šefova država, ostanu nekažnjeni. To je neprihvatljivo za žrtve i za sve nas.”

Rubio je u video obraćanju tvrdio da ICC ugrožava pravni sistem SAD-a, spominjući graničnu službu i marince koji bi mogli biti izloženi stranim sudijama.

Međutim, pred ICC-om trenutno nema postupaka protiv američkih državljana. Aktivnosti ICE su uglavnom na teritoriji SAD-a, gdje sud nema nadležnost. Moguća iznimka su ciljane likvidacije osumnjičenih za trgovinu drogom na Karibima, koje je bivši glavni tužilac Luis Moreno Ocampo ocijenio kao mogući zločin protiv čovječnosti.

Ambos upozorava na “chilling effect” – strah od donošenja odluka zbog mogućih posljedica, te na pretjerano poštivanje sankcija (over-compliance) zbog kojeg i kompanije izvan SAD-a izbjegavaju saradnju sa sudom.

State Department je već uveo sankcije protiv ICC-a i sudija, zbog čega je sud zamijenio Microsoftove aplikacije njemačkim open-source rješenjem.

Schüller smatra da države članice mogu pružiti podršku udruživanjem, posebno srednje i manje sile koje bi zajednički pružile otpor.

EU je podržala ICC nakon Rubiovih prijetnji, a njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul rekao je da sud čini svijet sigurnijim i pravednijim.

Zanimljivo je da je 2022. godine, nakon ruske invazije na Ukrajinu, američki Senat usvojio rezoluciju kojom je ICC opisan kao “međunarodni tribunal koji održava vladavinu prava” i podržao istrage protiv Rusije. Jedan od supokrovitelja rezolucije bio je upravo Marco Rubio.