Nepalske vlasti sumnjaju da je nedavnu razornu bujičnu poplavu izazvalo izlijevanje ledeničkog jezera ili urušavanje ledenjaka na Himalaji – što, kako stručnjaci upozoravaju, prijeti i Alpima.

Bujica vode, blata i krhotina prošla je ranije ove sedmice gotovo 170 kilometara kroz jugozapadni Tibet i centralni Nepal, usmrtivši stotine ljudi.

Ovakve katastrofe moguće su i u Evropi, posebno u Alpima, objašnjava glaciolog Olaf Eisen, profesor na Institutu Alfred Wegener za polarna i morska istraživanja i na Univerzitetu u Bremenu.

Kao primjer, Eisen navodi incident u švicarskom selu Blatten u maju 2025. godine, gdje se dogodilo urušavanje stijene i ledenjaka. Selo je prethodno evakuirano, ali je jedna 64-godišnja osoba poginula.

Međutim, Eisen smatra da je malo vjerovatno da bi takav događaj u Alpima mogao dosegnuti isti razmjer kao u Nepalu.

“Katastrofa u Nepalu bila je, prema trenutnim procjenama, oko 10 do 20 puta veća od one u Blattenu po zapremini lavine”, rekao je Eisen.

“Evropa je među kontinentima koji se najbrže zagrijavaju, što je posljedica klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem. Brzo povlačenje ledenjaka i odmrzavanje permafrosta destabiliziraju visokoplaninska područja”, dodao je.

Najugroženija su područja na oko 2.500 do 3.000 metara, uključujući dijelove Francuske, Italije, Austrije i Švicarske.

“U kombinaciji s ekstremnim vremenskim prilikama poput toplotnih valova ili obilnih kiša, slične prirodne katastrofe i tamo postaju sve vjerovatnije”, nastavio je Eisen.

Od 1850. godine u Švicarskoj je nestalo oko 1.000 ledenjaka. Ukupno je oko 1.000 kvadratnih kilometara izgubilo ledeni pokrivač, prema SRF-u.

Jedan od ledenjaka koji se godinama prati je Weisshorn East, koji je ranije ove sedmice doživio tri mala urušavanja.

“Taj se ledenjak prati godinama i bilježe se ponavljani pokreti – ponekad više, ponekad manje”, rekao je SRF-u Frederic Imboden, načelnik općine Randa.

Nekoliko stotina hiljada kubnih metara moglo bi se potencijalno odvojiti od ledenjaka. Iako trenutno ne postoji opasnost za lokalno stanovništvo, prema Imbodenovim riječima, planinarske i biciklističke staze su ipak zatvorene.

Postoji nekoliko uzroka urušavanja ledenjaka: s jedne strane, mogu biti normalni ciklični procesi, rekao je Eisen za Euronews.

Sve više ih, međutim, pokreću klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem.

Posebno je kritično stanje u regijama koje su historijski ostajale trajno ispod nule.

One sadrže takozvani permafrost, led koji je neprekidno zamrznut najmanje dvije godine.

“Kako temperature rastu, permafrost se počinje topiti, a ledenjak se topi u svojoj osnovi. Zbog toga se više ne “drži” čvrsto za tlo”, kaže Eisen.

“U nekim slučajevima primijećeno je stvaranje džepa vode ispod ledenjaka koji je još uvijek bio zamrznut na svom vrhu”, nastavio je.

Tokom toplotnih valova ili kiša, taj džep može stvoriti tako jak pritisak da još uvijek zamrznuto čelo ledenjaka popusti.

To bi tada dovelo do oslobađanja cijele ledene mase odjednom, objašnjava Eisen.

Takav incident dogodio se 2022. godine na ledenjaku Marmolada u Dolomitima u Italiji, kada se ogroman blok leda odvojio od ledenjaka i usmrtio 11 planinara.

“Klimatska zaštita je zaštita ledenjaka. Svaki deseti dio stepena manje je važan. Kad bi se prosječne temperature ponovo spustile, ledenjaci bi se mogli prilagoditi i rasti”, kaže Eisen.

Mehanička zaštita imala bi samo kratkotrajan učinak i koristi se isključivo na pojedinim skijalištima, a zahtijeva mnogo energije i rada.