Prošle godine je zbog osjetnog smanjenja finansiranja bez humanitarne pomoći ostalo desetine miliona ljudi, a globalni sistem humanitarne pomoći nalazi se pred jednom od najtežih kriza od svog nastanka nakon Drugog svjetskog rata. To se navodi u izvještaju “Stanje humanitarnog sistema 2026” koji je objavila humanitarna organizacija ALNAP.

Kako se navodi u izvještaju, broj korisnika pomoći prošle godine smanjen je za 64 miliona, a izdvajanja za humanitarnu pomoć između 2022. i 2025. godine opala su za 30 posto.

U istom periodu procijenjeno je da je tokom 2025. godine izgubljeno čak do 23 posto radnih mjesta u humanitarnom sektoru.

Usljed smanjenih sredstava, pomoć je sve češće bila usmjerena isključivo na osobe čiji su životi bili neposredno ugroženi, dok je podrška dugoročnom oporavku i rješavanju posljedica kriza znatno reducirana.

“Posljedice nisu bile podjednako raspoređene. Kombinacija smanjenog finansiranja i restriktivne politike posebno je pogodila žene, djecu, starije i raseljene osobe”, izjavila je Dženifer Doerti, jedna od autorica izvještaja.

Ukupno finansiranje humanitarne pomoći palo je sa rekordnih 47,5 milijardi dolara u 2022. godini na procijenjenih 33,3 milijarde dolara prošle godine.

Najveći rez zabilježen je u Američkoj agenciji za međunarodni razvoj (USAID), čije je finansiranje humanitarnih programa u 2025. godini smanjeno za 55 posto.

Od 20 najvećih donatora, njih 13 je također smanjilo izdvajanja.

Zbog smanjenog finansiranja, iznos pomoći predviđen po osobi pao je sa 178 dolara u 2021. na 90 dolara prošle godine, iako su procijenjene potrebe po osobi porasle na 255 dolara.

U izvještaju se upozorava i na sve veći pritisak vlada na način trošenja humanitarne pomoći, kao i na sigurnost humanitarnih radnika i civila.

Ističe se i da su države bile odgovorne za 64 posto napada na zdravstvene radnike, dok su zračni napadi značajno doprinosili nasilju koje je ugrožavalo humanitarne radnike.

Autori izvještaja navode da su lokalne humanitarne organizacije i mreže dijaspore u pojedinim slučajevima uspjele popuniti praznine nastale smanjenjem međunarodne pomoći, ali upozoravaju da međunarodni sistem nije dovoljno dobro sarađivao s tim organizacijama. Prema ocjeni stručnjaka, humanitarni sistem mora se više osloniti na lokalne organizacije, posebno u situaciji kada se pomoć sve češće ograničava na ono što se smatra “spasavanjem života”.