BERLIN – U redovima Hrišćansko-demokratske unije sve glasnije se šapuće o mogućoj smjeni njemačkog kancelara Friedricha Merza i izboru novog šefa vlade, prenosi „Politico”, pozivajući se na izvore iz konzervativnog kruga.

Kako navodi ovaj list, diskusija koja se do nedavno vodila uglavnom iza zatvorenih vrata sada poprima sve jasnije konture, a među najozbiljnijim kandidatima za nasljednika ističe se premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrik Wüst.

Nezadovoljstvo Merzom dodatno je pojačano nakon nedavne rekonstrukcije vlade i kadrovskih promjena koje su izazvale kritike i unutar same CDU. Kancelar je, uprkos tome, izrazio uvjerenje da će se prilike u konzervativnom taboru „smiriti” do septembra, ali „Politico” ocjenjuje da bi Merz mogao potcijeniti dubinu nezadovoljstva u vlastitim redovima.

„Uoči ključnih regionalnih izbora u septembru, na kojima Alternativa za Njemačku ima realne šanse da prvi put osvoji vlast u jednoj njemačkoj pokrajini, razgovori o zamjeni kancelara na jesen postaju sve otvoreniji”, navodi se u tekstu.

Javne kritike, kako se dodaje, za sada uglavnom dolaze od političara pogođenih posljednjim kadrovskim promjenama, ali je mnogo značajnije ono što se dešava iza zatvorenih vrata CDU.

„Sve veći broj političara CDU razgovara o onome što bi donedavno izgledalo kao malo vjerovatan scenario – zamjeni lidera samo nešto više od godinu dana nakon njegovog stupanja na dužnost”, piše „Politico”.

AfD povećava pritisak na konzervativce

Glavni politički test za Merza bit će septembarski pokrajinski izbori na istoku Njemačke, gdje AfD bilježi izuzetno visok nivo podrške. Upravo mogućnost da ta stranka prvi put osvoji vlast u nekoj njemačkoj saveznoj pokrajini dodatno povećava nervozu u CDU.

Izvori „Politica” u konzervativnom taboru tvrde da nezadovoljstvo više nije posljedica samo spornih kadrovskih poteza, već pada povjerenja u Merzovu sposobnost da upravlja vladom i očuva jedinstvo stranke u slučaju velikog uspjeha AfD.

Njemačka je decenijama važila za jedan od najstabilnijih političkih sistema u Evropi, posebno u poređenju sa zemljama u kojima su promjene premijera tokom jednog parlamentarnog saziva znatno češće.

Promjena kancelara bez prethodnih parlamentarnih izbora izuzetno je rijetka u njemačkoj poslijeratnoj istoriji. Konrad Adenauer je 1963. prepustio mjesto Ludwigu Erhardu, Erharda je 1966. naslijedio Kurt Georg Kiesinger, dok je poslije ostavke Willyja Brandta 1974. za kancelara izabran Helmut Schmidt.

Upravo zbog toga bi eventualna smjena Merza predstavljala krupan presedan u savremenoj njemačkoj politici, posebno imajući u vidu da je na funkciji tek nešto više od godinu dana.

Kao ime o kojem se najviše govori u slučaju promjene na vrhu pominje se Hendrik Wüst, premijer najmnogoljudnije njemačke pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije. Wüst je ranije javno odbacivao spekulacije o smjeni kancelara i iskazivao podršku Merzu, ali se njegovo ime i dalje pojavljuje u stranačkim kalkulacijama o budućnosti CDU.

Smjena Merza nosila bi rizik i za CDU

Problem za konzervativce je, međutim, što bi pokušaj smjene kancelara mogao dodatno ojačati AfD. Ta stranka bi unutrašnji sukob u CDU i eventualnu krizu vladajuće koalicije gotovo izvjesno pokušala predstaviti kao dokaz nesposobnosti tradicionalnih stranaka da upravljaju zemljom.

Način na koji bi eventualna promjena kancelara bila provedena zato bi bio od presudnog značaja.

Njemački Osnovni zakon predviđa takozvano konstruktivno izglasavanje nepovjerenja, što znači da Bundestag ne može jednostavno smijeniti kancelara, već istovremeno mora većinom glasova izabrati njegovog nasljednika. Ukoliko bi, s druge strane, sam kancelar zatražio glasanje o povjerenju i ne bi dobio većinu, pod određenim ustavnim uslovima mogao bi biti otvoren put ka raspuštanju Bundestaga i vanrednim izborima.

Takav scenario bio bi posebno rizičan za CDU i njenog koalicionog partnera, Socijaldemokratsku partiju, jer aktuelna istraživanja pokazuju snažan rast AfD.

Zbog toga se kao politički manje rizična varijanta u stranačkim krugovima razmatra kontrolisana promjena na vrhu, u kojoj bi postojeća parlamentarna većina izabrala novog kancelara bez izlaska na prevremene izbore.

Do septembra, međutim, Merz još ima priliku da stabilizuje vladu i popravi poziciju CDU. Ishod pokrajinskih izbora mogao bi zato biti mnogo više od lokalnog političkog testa – mogao bi odlučiti i o sudbini njemačkog kancelara.