Indonezija je značajno povećala upotrebu tehnike zasijavanja oblaka, sa 85 operacija u prethodnoj deceniji na 252 operacije između 2021. i avgusta ove godine, prema podacima meteorološke agencije BMKG.

Većina operacija imala je za cilj odvođenje kiše od poplavljenih područja, dok je značajan broj bio usmjeren na gašenje šumskih požara ili vlaženje zapaljivih tresetišta.

Dvadesetpetogodišnja Safillah, koja je prvi put učestvovala u zasijavanju oblaka prije tri godine, sada ima više od 300 sati ljeta iza sebe.

Ova tehnika prvi put je primijenjena u Indoneziji 1977. godine za punjenje brane, a vlada je saopćila da su deseci helikoptera i aviona u pripravnosti za zasijavanje oblaka širom zemlje.

Ministar sigurnosti Djamari Chaniago istakao je da su stalno u pripravnosti za promjene vremena, čak i najmanje, koje bi mogle dovesti do kišnih oblaka.

Bez oblaka

Ipak, najveći dio gašenja požara i dalje se obavlja na zemlji, uz gotovo 50.000 vatrogasaca koji su trenutno raspoređeni.

Stručnjaci dovode u pitanje efikasnost ove tehnike tokom sušne sezone, kada su šumski požari najčešći.

I Putu Santikayasa, predavač hidroklimatologije na univerzitetu IPB južno od glavnog grada Džakarte, rekao je da će efikasnost biti vrlo niska zbog nedostatka oblaka.

Istraživanja pokazuju da je teško procijeniti djelotvornost zasijavanja oblaka.

Postavljena su i pitanja o štetnosti široke upotrebe srebrnog jodida, kao i o troškovima.

Budi Harsoyo, direktor za modifikaciju vremena u BMKG-u, priznao je da je zasijavanje oblaka “sredstvo ublažavanja, a ne trajno rješenje”, insistirajući da nema dokaza o štetnosti.