Cijena sirove nafte Brent prešla je u srijedu granicu od 100 dolara za barel, a visok nivo zadržala se i u četvrtak ujutro, nakon novih napada na brodove blizu Hormuškog tjesnaca.

Brent se iznad 70 dolara po barelu drži još od sredine februara, skoro sedam mjeseci, a od kraja 2025. porastao je 65,7 posto. Tada je godina završena na 60,85 dolara za barel.

No ovo nije više samo tema energetskog tržišta.

Poskupljenje sirove nafte vuče za sobom i cijene dizela, benzina i avionskog goriva. Ta poskupljenja zatim se prelijevaju kroz transportne mreže i lance snabdijevanja, da bi na kraju došla i do cijena koje plaćaju potrošači.

Za Evropu teško da je mogao nastupiti nepovoljniji trenutak.

Inflacija u eurozoni već je u avgustu stigla do 3,3 posto, najviše od septembra 2023. godine. Samo cijene energenata skočile su 14,3 posto na godišnjem nivou.

Zato se očekuje da će Evropska centralna banka u četvrtak podići referentnu kamatnu stopu za četvrtinu procentnog poena, na 2,50 posto. U Sjedinjenim Američkim Državama terminski ugovori trenutno daju oko 60 posto vjerovatnoće da će Federalne rezerve 16. septembra povisiti kamatne stope.

Ali koje su evropske zemlje najizloženije novom šoku cijena nafte?

Evropa gotovo potpuno zavisi od uvoza nafte

Osnovna ranjivost Evrope kad su fosilna goriva u pitanju lako se uočava. Evropska unija je 2024. uvezla 471,3 miliona tona sirove nafte, dok je domaća proizvodnja iznosila samo 15,5 miliona tona. Prema podacima Eurostata, ukupna zavisnost EU od uvoza nafte dosegnula je 96,6 posto. Drugim riječima, gotovo svaki dodatni barel nafte potrošen u EU praktično mora doći iz inostranstva.

Sjedinjene Američke Države, Kazahstan i Norveška bila su tri najveća dobavljača. Svaka od tih zemalja učestvovala je s između 12 i 15 posto u ukupnom uvozu.

Slijedile su Libija s više od devet posto, Saudijska Arabija sa 6,8 posto, te Nigerija i Irak sa po 5,8 posto.

Prema podacima Savjeta Evropske unije, samo oko sedam posto uvoza sirove nafte u EU 2025. dolazilo je iz zemalja Savjeta za saradnju arapskih država Zaliva.

Evropa je zbog toga manje direktno zavisna od proizvođača iz Persijskog zaliva nego mnoge azijske ekonomije. Međutim, naftom se trguje na globalnom tržištu.

Poremećaji u Hormuškom tjesnacu zato podižu cijene i američke ili norveške nafte, a ne samo nafte s Bliskog istoka.

Koje evropske zemlje uvoze najveće količine?

Kada je riječ o količini, Holandija uvjerljivo uvozi više nafte od bilo koje druge evropske zemlje.

Prema podacima Eurostata za 2024, posljednju godinu za koju postoje kompletni godišnji podaci, Holandija je uvezla 138,3 miliona tona nafte i naftnih derivata.

Slijede Njemačka sa 117,8 miliona tona, Španija sa 85,8 miliona, Francuska sa 82,4 miliona, Italija sa 73,3 miliona i Belgija sa 56,7 miliona tona.

Međutim, te brojke treba posmatrati u odgovarajućem kontekstu.

Roterdam je jedno od najvećih energetskih čvorišta na svijetu. Veliki dio sirove nafte koji stigne u holandske luke prerađuje se ili se potom transportuje u druge evropske zemlje.

Holandija je od 138,3 miliona tona koliko je uvezla izvezla 101,1 milion tona. Belgija je također ponovo izvezla više od polovine uvezene nafte i naftnih proizvoda.

Njemačka je, s druge strane, stvarno veliki uvoznik, prije svega zbog veličine svoje industrijske ekonomije, razvijene transportne mreže i sektora prerade nafte.

Španija, Francuska i Italija također uvoze velike količine kako bi zadovoljile domaću potrošnju i potrebe velikih rafinerija.

Podaci Eurostata pokazuju da je Njemačka 2024. učestvovala sa 20,1 posto u konačnoj potrošnji nafte i naftnih derivata u EU. Slijedi Francuska sa 15,3 posto, dok su Italija i Španija učestvovale sa po 11,1 posto.

Te četiri najveće ekonomije zajedno su potrošile gotovo 58 posto ukupne količine nafte i naftnih proizvoda potrošene u EU.

Manje ekonomije mogle bi osjetiti veći relativni udar

Količine pokazuju ko kupuje najviše. Ne pokazuju, međutim, koje će ekonomije pretrpjeti najveći udar.

Korisniji pokazatelj ranjivosti jeste poređenje neto uvoza energije s veličinom i strukturom domaće ekonomije.

Eurostat prati neto trgovinski bilans energetskih proizvoda u odnosu na bruto domaći proizvod (BDP). Malta je 2025. zabilježila najveći deficit u EU, koji je odgovarao 5,4 posto njene ekonomske proizvodnje.

Slijede Bugarska s deficitom od 3,5 posto BDP-a, Hrvatska sa 3,4 posto, Mađarska sa 2,9 posto, Belgija sa 2,6 posto, Luksemburg sa 2,5 posto i Kipar sa 2,4 posto.

Velike ekonomije bile su uglavnom bliže sredini liste. Energetski trgovinski deficit Italije odgovarao je 1,9 posto BDP-a, dok su Španija i Poljska zabilježile po 1,7 posto. Njemačka i Francuska imale su deficite od po 1,5 posto BDP-a.

Najmanje deficite zabilježile su Danska sa 0,1 posto BDP-a, Švedska sa 0,5 posto i Holandija sa 0,6 posto.

Danska ima korist od domaće proizvodnje nafte i gasa, dok položaj Holandije odražava njenu ulogu velikog centra za preradu i ponovni izvoz nafte i naftnih proizvoda.

Zemlje zavisne od turizma također su snažno pogođene

Zavisnost Španije od uvoza nafte, koja pokazuje koliki dio potrošnje pokriva neto uvoz, dosegnula je 100,3 posto u 2024. godini.

U Portugalu je taj pokazatelj iznosio 99,9 posto, dok je u Irskoj dosegnuo 101 posto.

Sve tri ekonomije gotovo potpuno zavise od uvozne sirove nafte ili prerađenih naftnih proizvoda.

Malta je 2024. uvozila 99,6 posto svojih potreba za naftom, dok je Kipar uvozio 97,3 posto. Njihovu izloženost dodatno povećava značaj transporta, avio-saobraćaja i turizma za njihove ekonomije.

Gotovo dvije trećine nafte koja se potroši u EU koristi se za transport. Drumski saobraćaj je 2024. učestvovao sa 47,7 posto u ukupnoj potrošnji, prema podacima Savjeta Evropske unije. Avio-saobraćaj je učestvovao s još 9,2 posto, dok je pomorski transport činio 8,4 posto.

Ovakva struktura potrošnje posebno je važna za južnu Evropu.

Rast cijena avionskog goriva povećava troškove avio-kompanija koje povezuju Španiju, Portugal, Grčku, Kipar i Maltu s ostatkom Evrope i svijeta. Više cijene dizela utiču na hotele, restorane i trgovce kroz povećanje troškova transporta i lanaca snabdijevanja.

Turističke kompanije u početku bi mogle apsorbovati dio povećanih troškova. Međutim, ukoliko cijena nafte ostane iznad 100 dolara po barelu, veća je vjerovatnoća da će se poskupljenja na kraju preliti na potrošače kroz skuplje avionske karte i smještaj.

Najmanje zavisna od uvoza nafte je Danska, sa stopom od 58,1 posto. Slijede Rumunija sa 77 posto i Mađarska sa 83,5 posto.

Italija je na 89,8 posto, Njemačka na 96,9 posto, dok Francuska doseže 99,8 posto.

Drugim riječima, iako količina uvezene nafte određuje koje zemlje imaju najveću izloženost u apsolutnom smislu, struktura njihove ekonomije i zavisnost od uvoza određuju koliko snažno će eventualni novi skok cijena pogoditi građane i privredu.