Više država širom svijeta ima zakone koji omogućavaju hemijsku kastraciju za određene počinitelje seksualnih delikata, iako se pristupi značajno razlikuju među jurisdikcijama, posebno u pogledu kriterija podobnosti, obaveznosti tretmana i načina primjene.

U Aziji, Južna Koreja, Indonezija i Kazahstan usvojile su zakone kojima se nalaže obavezna hemijska kastracija za izvjesne seksualne prestupnike, što znači da zakon može zahtijevati da takve osobe prođu tretman.

Južna Koreja je bila prva azijska zemlja koja je 2011. godine uvela obaveznu hemijsku kastraciju, inicijalno za počinitelje seksualnih krivičnih djela protiv maloljetnika mlađih od 16 godina, a kasnije je taj okvir proširen na djela protiv osoba mlađih od 19 godina.

Indonezija također dozvoljava hemijsku kastraciju za određene počinitelje seksualnog nasilja nad djecom, s tim da tretman može trajati najviše dvije godine, uz kliničku procjenu i rehabilitaciju.

Kazahstan je još jedna zemlja koja je omogućila hemijsku kastraciju za punoljetne osobe osuđene za seksualne delikte nad maloljetnicima.

U Evropi se prakse razlikuju, pa tako Poljska ima zakonske odredbe koje dopuštaju obaveznu kastraciju u pojedinim slučajevima, dok Danska, Njemačka i Švedska to dozvoljavaju samo na dobrovoljnoj osnovi.

Najmanje sedam američkih saveznih država ima zakone koji u nekom obliku autoriziraju hemijsku kastraciju, pri čemu u Alabami određeni osuđenici za seksualne delikte protiv djece moraju primati lijekove prije uvjetnog otpusta i nastaviti terapiju dok sud ne utvrdi da više nije neophodna.

Tajland, s druge strane, omogućava osuđenim seksualnim prestupnicima pod rizikom od ponovnog činjenja djela da sami odluče da li će se podvrgnuti hemijskoj kastraciji, što se može uzeti u obzir prilikom razmatranja smanjenja kazne ili uvjetnog oslobađanja, a nakon tretmana mogu biti podvrgnuti nadzoru do deset godina.