Politički preokret
Gadi Eisenkot: Bivši general koji prijeti da smijeni Netanyahua
Gadi Eisenkot: Bivši general koji prijeti da smijeni Netanyahua
Tokom tri decenije na vrhu izraelske politike Benjamin Netanyahu uspio je nadmašiti brojne političke rivale, ali sada se suočava sa izazivačem kakvog ranije nije imao.
Gadi Eisenkot, 66-godišnji bivši komandant izraelskih odbrambenih snaga, nije klasičan političar. Nedostaju mu dugogodišnje iskustvo u vladi, poznati govornički dar i vodeća pozicija u nekoj stranci do nedavno.
Upravo zato što se razlikuje od uobičajenih političara, postao je jedna od najvećih nada dijela Izraelaca koji traže promjenu. Prema anketama, ispred je Netanyahua uoči predstojećih parlamentarnih izbora.
Eisenkot potiče iz porodice marokanskih Jevreja i odrastao je daleko od centara političke moći u Izraelu.
Vojnu karijeru započeo je u elitnoj brigadi Golani, a vrhunac je doživio kao načelnik Glavnog štaba između 2015. i 2019. godine. Tokom službe povezivao se s takozvanom “Dahiya doktrinom” koja podrazumijeva snažnu vojnu odmazdu, uključujući udare na infrastrukturu koja se smatra dijelom neprijateljskih kapaciteta.
U politički život ušao je 2022. godine, a nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. postao je član ratnog kabineta.
Međutim, trenutak koji ga je posebno približio javnosti bila je lična tragedija. Njegov sin Gal poginuo je u borbama u Gazi u decembru 2023, a ubrzo nakon toga izgubio je i dvojicu nećaka.
Njegov govor na sinovoj sahrani, pun tuge i suza, ostao je snažno urezan u sjećanje izraelske javnosti, izdvajajući ga od političara čija djeca nisu učestvovala u ratu.
Godine 2024. napustio je ratni kabinet zbog neslaganja s Netanyahuom o vođenju rata i pregovorima o oslobađanju talaca, istakavši da premijerovi lični politički interesi više nisu u skladu s državnim interesima.
Nakon izlaska iz dotadašnjih političkih saveza, osnovao je centrističku stranku Yashar, što znači “Ravno” ili “Pošteno”.
Njegova kampanja nije zasnovana na velikim ideološkim zaokretima, već na obećanju obnove državnih institucija, smanjenja društvenih podjela i vraćanja povjerenja u sistem. Ključni zahtjevi uključuju obavezni vojni rok za ultraortodoksne Jevreje i formiranje nezavisne komisije za istragu sigurnosnih propusta prije i tokom napada 7. oktobra.
Posebno naglašava pojam “mamlachtiut”, odnosno odgovorno, dostojanstveno i nepristrasno državničko ponašanje.
Iako ga desničari optužuju da je previše umjeren, pa čak i lijevo orijentisan, Eisenkot odbacuje te tvrdnje.
Kaže da nikada nije zagovarao palestinsku državu, ali se protivi aneksiji Zapadne obale, upozoravajući da bi uključivanje miliona Palestinaca ugrozilo jevrejski karakter Izraela.
Iako njegova popularnost raste, put do premijerske funkcije nije jednostavan. Opozicija nema sigurnu većinu u Knessetu bez podrške arapskih stranaka, saradnju s kojima mnogi izraelski političari odbijaju.
Analitičari smatraju da Eisenkot postaje sve sigurniji u političkoj ulozi i ozbiljan kandidat koji bi mogao okončati Netanyahuovu dugogodišnju dominaciju.


