Deportacija zbog Brexita
Britanac s demencijom deportovan iz Švedske nakon 25 godina
Britanac s demencijom deportovan iz Švedske nakon 25 godina
Horace Mason (74), britanski državljanin koji boluje od demencije i zahtijeva stalnu njegu, dobio je naredbu da napusti Švedsku u roku od deset dana, iako u toj zemlji živi četvrt stoljeća. Odluka o protjerivanju donesena je nakon što je izgubio sudsku bitku za pravo na boravak nakon Brexita, a švedski sud je u julu presudio da je interes države za kontrolu imigracije važniji od njegovih potreba.
U presudi žalbenog suda za migracije iz jula navodi se da interes države za regulisanje imigracije nadmašuje interes Horacea Masona da ostane u Švedskoj. Njegov sin Carl Mason je od britanske ambasade saznao da otac, poznat kao George, mora napustiti zemlju do 20. augusta. Ovaj slučaj podsjeća na situaciju Joyce Thomas (78), udovice koja se također suočava s deportacijom iako u Švedskoj živi 21 godinu.
Carl je opisao fizičku bol koju je osjetio kada je morao saopćiti ocu vijest o deportaciji, te kako ga je otac odmah zasuo pitanjima o tome šta će biti s njim, hoće li policija doći po njega i hoće li razvaliti vrata. Dodao je da se ista pitanja ponavljaju svaki put kada večeraju zajedno, te da je to nehumano.
Horace Mason se doselio u Švedsku iz Hinckleya u Leicestershireu oko 2000. godine kako bi bio blizu sina i unučadi. Njegov slučaj je sličan slučaju Kathleen Poole, još jedne Britanke s demencijom kojoj je prijetila deportacija prije nego što je preminula u domu za starije prije dvije godine.
Carl je objasnio da je njegov otac star, izuzetno ranjiv i nepokretan, te da boluje od uznapredovale vaskularne demencije i vaskularnog parkinSonyzma, uz druge ozbiljne zdravstvene probleme. Naglasio je da otac nije u stanju jednostavno otputovati u Britaniju i tamo započeti novi život, jer mu je potrebna pomoć u gotovo svakom aspektu svakodnevnog života i nalazi se na stalnoj skrbi u domu za osobe s demencijom.
Problemi su počeli kada je sud, zbog pogoršanja Masonovog mentalnog stanja, imenovao staratelja koji je preuzeo upravljanje njegovim poslovima. Zahtjev za boravišnu dozvolu podnesen je u decembru 2021. godine, ali ga je švedska agencija za migracije odbila u novembru prošle godine, navodeći da nisu dostavljeni dokumenti koji dokazuju da ispunjava uslove za pravo boravka.
Porodica se žalila višem sudu za migracije, pozivajući se na Zakon o strancima koji dopušta boravak u posebno teškim okolnostima, te su priložili nove medicinske dokaze o njegovoj velikoj potrebi za stalnim nadzorom i cjelodnevnom skrbi. Pozvali su se i na član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji štiti pravo na privatni i obiteljski život.
Sud je 23. jula potvrdio odluku o deportaciji, procijenivši da njezi za osobe s demencijom postoji i u Ujedinjenom Kraljevstvu te da Mason ondje ima kćer, iako je sud saslušao medicinske dokaze da se ona ne može brinuti o ocu na način na koji to čini Carl. U presudi se navodi da je deportacija razmjerna u odnosu na član 8., nakon što je odvagnut interes države za regulisanje imigracije naspram njegovog privatnog života i prilagodbe u Švedskoj.
Carl je izrazio nevjericu i rekao da ne vidi logiku u deportaciji ranjivog građanina, te je pokrenuo postupak pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu i GoFundMe kampanju pod nazivom “Stötta George” za prikupljanje sredstava za pravne troškove. Britanska vlada je saopćila da je upoznata sa slučajem i da pruža podršku gospodinu Masonu i njegovoj porodici, te da je u kontaktu sa švedskim vlastima.
David Milstead iz aktivističke grupe British in Sweden godinama upozorava na položaj britanskih državljana u Švedskoj nakon Brexita, ističući da je strogi pristup švedske agencije za migracije u suprotnosti s praksom u ostatku Evropske unije. Od 14.233 zahtjeva za boravak podnesenih do kraja 2024. godine, Švedska je odbila 3.918, odnosno 27,5 posto, što je tri puta više od bilo koje druge države članice i znatno iznad prosjeka EU-a koji se kreće između 3 i 4 posto.
Milstead je zaključio da švedski pristup sporazumu o povlačenju zanemaruje ključne zaštite iz tog ugovora i da je izrazito restriktivan u poređenju s drugim zemljama, zbog čega se ljudima i dalje uništavaju životi.


