Dok se sumrak spuštao nad Belfast, Marija je kroz prozor ugledala komšije kako stavljaju maske, a strah je počeo da raste u njenom domu gdje živi sa dvije kćerke.

Bilo je to u utorak, 9. juna, kada su pojedini dijelovi Sjeverne Irske potonuli u haos.

Otete i zapaljene autobuse, vodeni topovi policije i napadi na ljude zbog boje kože – sve to obišlo je planetu za dva dana.

Marija, koja je dvije godine mirno živjela u istočnom dijelu grada, u panici je punila kofe i kadu, razmišljajući kako da se odbrani ako rulja zapali kuću.

Henri, koji je iz Nigerije došao godinu ranije, tu noć pamti kao trenutak kada shvatiš da si stranac.

„To je kao da odjednom vidiš čopor lavova koji su opkolili ovce. Znaš da su lavovi jači i da će ovce biti proždrane“, kaže on.

Nemiri su izbili nakon što je na društvenim mrežama objavljen snimak brutalnog napada nožem, koji su podijelili desničarski aktivista Tommy Robinson i Elon Musk, a koji je prikupio milione pregleda na platformi X.

Poziv na mirne antiimigrantske proteste te večeri pretvorio se u nasilje, uglavnom u lojalističkim četvrtima.

Demonstranti su dobili upute da napadaju domove izbjeglica i tražilaca azila, a meta su bili svi koji nisu bijele puti, dok su razbijali prozore i vrata uz povike „stranci napolje“.

Gotovo tri mjeseca kasnije, posljedice se i dalje osjećaju.

Mnogi su morali napustiti svoje domove samo s odjećom koju su nosili.

Stambena agencija je prijavila da se 76 domaćinstava javilo kao beskućnici nakon 48 sati nasilja, a terenski radnici kažu da je broj mnogo veći ako se uračunaju oni koji su otišli kod prijatelja ili napustili zemlju.

Dok su se nemiri organizovali na mrežama, grupe koje inače pomažu migrantima putem banaka hrane i prevođenja okupile su se na WhatsAppu.

Pomogli su više od 200 ljudi, ulazeći u opasne zone kako bi ugrožene odveli na sigurno.

Ann, koja radi u jednoj od grupa, rekla je da su poruke stizale brže nego što su ih stizali čitati.

Chiara, druga radnica, odgovorila je na poziv četiri Sudanke koje su se bojale napada na kuću.

Radnica Caroline, s 35 godina iskustva, napravila je veliki podvig tako što je uz pomoć vozača autobusa evakuisala 22 osobe iz grada u svoju kuću u okrugu Antrim, udaljenu skoro 100 kilometara, gdje su boravili sedmicu dana.

Stigli su oko ponoći u stanju šoka, a među njima je bila i majka s bebom koja nije imala pelene ni formulu.

Michaela Raferty iz ženske organizacije „Anaka“ objašnjava da migranti dolaze u Sjevernu Irsku bez razumijevanja složenosti i stroge teritorijalne podijeljenosti stambenih četvrti.

Brian Anderson, metodistički svećenik iz misije u istočnom Belfastu, ističe da u lojalističkim zajednicama postoji duboko ukorijenjen narativ da druga strana dobija, a da oni gube svoja prava, poslove i kulturu.

U tom kontekstu prijetnji, migranti su postali laka meta za malu, glasnu manjinu koja zagovara silu.

„Uvijek smo imali tihu većinu koja je protiv nasilja, ali glasna manjina koja ga podržava uspijeva da prevlada. Imamo problem u lojalističkim zajednicama da se okrećemo nasilju kada se osjetimo ugroženo ili nešto ne razumijemo“, upozorava Anderson.

Policijska služba Sjeverne Irske saopćila je da su njihovi službenici radili danonoćno kako bi zaštitili živote i odveli ljude na sigurno, uključujući i dvomjesečnu bebu, a do sada je uhapšeno 39 osoba povezanih s neredima.

Nakon stravične noći, Marija sedam dana nije izlazila iz kuće, dok njene kćerke nisu izašle skoro tri sedmice. Ona osjeća da se u društvu desio suptilan pomak i da se ljudi ponovo povlače u svoje podijeljene ćoškove.

„Pitala sam se gdje je moj dom. Ubjeđivala sam sebe da je moj dom ovdje“, kaže ona, izražavajući zahvalnost za podršku, ali i strah od budućnosti uz riječi.

„Ne moramo da uništavamo stvari, ne mogu valjda sve da zapale“, zaključuje.