Zdravstvo u krizi
Zdravstvo u ZDK pred kolapsom: Dug od 170 miliona KM blokira razvoj
Zdravstvo u ZDK pred kolapsom: Dug od 170 miliona KM blokira razvoj
Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona upozorava da su mjeseci upozoravanja nadležnih institucija o neophodnosti uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje rudara i njihovih porodica urodili plodom – problem je postao egzistencijalno pitanje za cijeli zdravstveni sistem.
Uprkos brojnim apelima i inicijativama, kako ističu iz Zavoda, niko do sada nije poduzeo konkretne korake ka trajnom rješenju, a iako su doprinosi za penzijsko osiguranje važni, zdravstveni doprinosi su jednako ključni.
Redovno plaćanje doprinosa nije puka administrativna formalnost, već temelj na kojem počiva čitav zdravstveni sistem, a svaka neplaćena marka direktno smanjuje sredstva za liječenje, nabavku lijekova i unapređenje usluga, zbog čega se traži hitna uplata duga i redovnih obaveza.
Ogroman teret koji usporava razvoj zdravstvenog sistema
Dug veći od 170 miliona KM po osnovu neplaćenih doprinosa predstavlja ogromno opterećenje koje godinama koči napredak zdravstva u ZDK, a taj novac mogao je biti uložen u sigurnije liste lijekova, bolje banjsko liječenje, modernu opremu, unapređenje usluga za djecu i brojne razvojne projekte.
Posebno zabrinjava što dio duga uključuje i obaveze prema Fondu solidarnosti FBiH, što direktno ugrožava finansiranje liječenja najtežih pacijenata, uključujući i onkološke bolesnike kojima je pravovremena terapija često pitanje života.
Zavod je više puta pokušao uspostaviti dijalog s nadležnima i organizirati sastanke kako bi se problem riješio, ali su pozivi i dogovoreni razgovori ostajali bez odgovora s druge strane.
Insistiranje na institucionalnom dijalogu
Iako su izvršene uplate za penzijsko i invalidsko osiguranje za rudare koji odlaze u penziju, zdravstveno osiguranje je ostavljeno po strani, što šalje jasnu poruku da zdravstvena zaštita rudara i njihovih porodica nije prioritet, iako je riječ o osnovnom ljudskom pravu.
Zavod će nastaviti insistirati na institucionalnom dijalogu, ali i upozoravati da daljnje odgađanje rješenja uzrokuje štetu koja se više ne mjeri samo finansijskim pokazateljima, već zdravljem ljudi i usporavanjem razvoja cijelog zdravstvenog sistema.


