Ovogodišnja suša u Bosni i Hercegovini nanijela je težak udarac poljoprivredi, posebno usevima koji zahtijevaju više vode, što je rezultiralo znatno smanjenim prinosima, dok visoke cijene repromaterijala dodatno otežavaju situaciju proizvođačima.

Proizvođači ocjenjuju da je ovo jedna od najizazovnijih godina u posljednjem periodu.

Mustafa Gradaščević, poljoprivrednik iz Janje, decenijama se bavi uzgojem raznih kultura, a svake godine sije oko 150 duluma kukuruza i približno 60 duluma pšenice i ječma, dok je ove godine zasijao i dva hektara krompira, te uzgaja kupus, luk, paprike i dinje.

Međutim, ova godina donijela je više izazova nego uspjeha.

Gradaščević kaže da je godina izuzetno sušna, gotovo dva mjeseca nije bilo značajnijih padavina koje bi biljkama omogućile zdrav razvoj, te da je suša posebno pogodila prinose, a neke kulture pretrpjele su velike gubitke.

Kukuruz je najviše stradao, a prinosi će na pojedinim parcelama biti manji i do 70 posto, dok na nekim mjestima rod gotovo da neće ni postojati.

Gradaščević upozorava da je kukuruz gotovo uništen, te da situacija u Semberiji i na dijelu parcela u Janji ovisi o kvalitetu tla i dubini vode, pri čemu će prinosi biti smanjeni za 20, 30, 50 ili čak 70 posto, ili će ih u potpunosti izostati tamo gdje je voda dublja.

Stočari pokušavaju iskoristiti ostatke kukuruza za silažu, ali kvalitet stočne hrane nije zadovoljavajući jer je suša pogodila i trave, djetelinu i druge krmne kulture.

Umjesto uobičajena četiri do pet otkosa djeteline godišnje, mnogi su imali samo dva ili tri, a na nekim parcelama nije bilo ni dovoljno trave za jedan ozbiljniji otkos.

Za razliku od kukuruza, pšenica je na pojedinim parcelama dala dobre, čak i odlične prinose, ali je problem otkupna cijena.

Gradaščević navodi da je prinos pšenice bio dobar, ali da je cijena, kao i prethodnih godina, vrlo niska i da se ove godine kretala oko 25 feninga po kilogramu.

Dodatni problem predstavlja i stočarstvo, jer se otkupna cijena mlijeka kreće oko 70 do 75 feninga, iako su proizvođači tokom godine imali i cijene od oko 95 feninga po litru.

Gradaščević ističe da mnogi proizvođači već najavljuju gašenje stočnog fonda jer je teško izdržati ovakvu situaciju.

On smatra da domaćoj poljoprivredi nedostaje jasna i dugoročna strategija, kao i jedinstvena institucija koja bi kreirala poljoprivrednu politiku na nivou BiH.

Aktuelne podsticaje vidi više kao privremenu pomoć, a ne kao sistemsko rješenje.

Poljoprivrednici, kako kaže, imaju potrebu za Ministarstvom poljoprivrede BiH, jednom adresom koja bi dugoročno kreirala politiku i jasno definirala pravce djelovanja.

Prema njegovim riječima, potrebno je utvrditi koje su grane poljoprivrede najrentabilnije i gdje BiH ima najveći potencijal, bilo u stočarstvu, ratarstvu, povrtarstvu, voćarstvu ili drugim oblastima.

Gradaščević naglašava da podsticaji samo ublažavaju situaciju i da ih doživljava kao vrstu “sadake”, a ne kao stvarnu sistemsku pomoć, te da država treba jasno reći proizvođačima u kojim pravcima želi ići i u koje proizvodnje će ulagati.

Posebno ga brine izostanak konkretnije reakcije institucija na ovogodišnju sušu i mogućnost proglašenja elementarne nepogode na najpogođenijim područjima.

Ekonomski stručnjak Adin Fakić također smatra da je godina izuzetno zahtjevna za poljoprivrednike, te da će kombinacija smanjenih prinosa i povećanih troškova dodatno opteretiti domaće proizvođače.

Fakić ističe da je proizvodnja već godinama pod pritiskom rasta cijena sirovina i repromaterijala, dok tržište ne omogućava proizvođačima da te troškove nadoknade kroz veće prodajne cijene.

On kaže da su uslovi u poljoprivredi u Federaciji BiH takvi da je od 2021. godine došlo do rasta cijena svih sirovina i repromaterijala za približno 100 posto, a taj nivo troškova i danas je aktuelan.

Iskustvo sa Farme Spreča, gdje se na oko 850 hektara proizvodi hrana za muzne krave, pokazuje koliko su vremenske prilike uticale na proizvodnju.

Fakić navodi da je redovna sjetva, zbog specifičnosti zemljišta na području Sprečanskog polja, bila relativno uspješna, ali da je postrna sjetva bila potpuno neuspješna zbog izuzetno velikog broja vrelih dana tokom augusta.

Očekuje da će prinosi biti manji za oko 20 do 30 posto.

Problem je i stanje na tržištu mlijeka, gdje je povećana proizvodnja, koja je počela 2025. godine i nastavila se tokom 2026, dovela do veće ponude od potražnje i posljedičnog pada cijena.

Fakić je uvjeren da će suša dovesti do dodatnog povećanja troškova, ali sumnja da će farmeri moći prodati svoje proizvode po višim cijenama.

Proizvođači su, kako ističe, trenutno pritisnuti s dvije strane: troškovi rastu, dok istovremeno padaju i prinosi i mogućnost prodaje po cijenama koje bi pokrile povećane troškove.

Fakić smatra da je jedan od ključnih odgovora na klimatske promjene izgradnja i unapređenje sistema za navodnjavanje.

On kaže da se treba posvetiti dugoročnim ulaganjima, na čijem čelu bi trebala biti državna institucija, u saradnji sa sredstvima Evropske unije, Evropske banke za obnovu i razvoj ili Svjetske banke.

Podsjeća da su prije nekoliko godina bila dostupna sredstva za izgradnju primarne mreže za navodnjavanje, ali da je potrebno dodatno ulagati u ovu oblast.

Fakić upozorava da je navodnjavanje ključno, posebno za proizvodnju žitarica, kukuruza, suncokreta i soje, te da bez sistema za navodnjavanje neće biti moguća stabilna proizvodnja ovih kultura u budućnosti.

Osim navodnjavanja, neophodno je prilagođavati poljoprivrednu proizvodnju novim klimatskim uslovima, uključujući i izbor kultura otpornijih na visoke temperature i nedostatak vode.

Za Fakića, pitanje više nije samo kako prevazići jednu lošu godinu, već kakvu poljoprivredu BiH želi imati u budućnosti.

On postavlja pitanje treba li nam uopće domaća poljoprivredna proizvodnja i domaća hrana ili ćemo se potpuno osloniti na uvoz, te upozorava da moramo biti svjesni kakvu hranu uvozimo ako se odlučimo za to.

Domaći proizvođači još uvijek mogu ponuditi kvalitetnu i kontrolisanu hranu, ali im je za opstanak potrebna jasna politika i konkretnija podrška institucija.