Ratko Mladić je preminuo, a ta činjenica sama po sebi ne mijenja mnogo toga. Ne vraća život izgubljenim žrtvama, ne zatire tragove masovnih grobnica, ne poništava pravosnažne presude niti od zločinca stvara istorijsku ličnost, kazao je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari, nakon vijesti o smrti osuđenog ratnog zločinca u Hagu.

Suljagić je podsjetio da je Mladića gledao u oči u julu 1995. godine u Potočarima, te da je pred sobom vidio čovjeka koji je već donio odluku o sudbini ljudi oko njega, uključujući i većinu njegovih poznanika. Ipak, kako je istakao, Mladić je umro u zatvoru, osuđen za genocid i druge teške zločine, dok njegove žrtve nisu dočekale starost – što je jedina relevantna činjenica o njegovoj smrti.

Direktor Memorijalnog centra ističe da pred nama ostaje teži zadatak – spriječiti da zajedno s Mladićem nestanu i istina, odgovornost i sjećanje. Smrt Ratka Mladića, prema njegovim riječima, predstavlja još jedan trenutak kada moramo odlučiti šta ćemo pamtiti i, što je još važnije, šta nećemo dozvoliti da bude izbrisano.

Ratko Mladić, nekadašnji komandant Vojske Republike Srpske, preminuo je u 84. godini u zatvorskoj jedinici u Hagu, a vijest su potvrdili i članovi njegove porodice. Smrt je uslijedila nakon višemjesečnog pogoršanja zdravstvenog stanja, zbog čega su njegovi advokati tražili privremeno puštanje na slobodu, tvrdeći da je njegovo stanje „uznapredovalo i nepovratno“.

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične tribunale (IRMCT) više puta je odbio taj zahtjev, a predsjednica Mehanizma Graciela Gatti Santana poručila je da zdravstveno stanje nije dovoljan osnov za prijevremeno oslobađanje.

Mladić je prvostepeno osuđen na doživotnu kaznu zatvora 22. novembra 2017. godine pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), a konačna presuda potvrđena je 8. juna 2021. godine od strane Žalbenog vijeća IRMCT-a.

Presudom je utvrđeno da je Mladić kriv za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti u 15 općina širom Bosne i Hercegovine, opsadu i terorisanje Sarajeva tokom rata od 1992. do 1995. godine, uključujući snajpersko djelovanje, kao i za uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Sud je utvrdio da je Mladić djelovao u vodećoj ulozi s ciljem trajnog uklanjanja Muslimana i Hrvata u periodu od maja do novembra 1995. godine, te da je planirao eliminaciju bošnjačkog stanovništva u Srebrenici kroz ubijanje muškaraca i dječaka te prisilno odvođenje žena, djece i dijela starijih.

Osim toga, proglašen je krivim za istrebljenje i ubistva u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, širenje terora među civilima Sarajeva, deportacije i nehumana djela, uključujući nezakonita hapšenja, mučenja, silovanja i uništavanje imovine, kulturnih spomenika i vjerskih objekata.

Jedina tačka po kojoj je oslobođen odnosi se na genocid u opštinama Prijedor, Sanski Most, Kotor Varoš, Ključ, Vlasenica i Foča, jer prvostepena presuda nije našla dovoljno dokaza za taj dio optužnice.

Ratko Mladić se od pravde skrivao punih 16 godina, a uhapšen je u Srbiji 2011. godine.