Draško Stanivuković, gradonačelnik Banje Luke i lider Pokreta Sigurna Srpska, sinoć je na društvenim mrežama objavio poruku kojom javno veliča Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog rating zločinca, te nastoji presudu međunarodnog suda prikazati kao osudu cijelog srpskog naroda. Pritom valja naglasiti da Krivični zakon BiH jasno zabranjuje veličanje osoba osuđenih za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

Nakon što je danas u Beogradu prisustvovao sahrani bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, Stanivuković je na svom profilu podijelio snimak mase koja se okupila na ispraćaju, uz poruku: „Generale, neka je tvojoj majci hvala! Znali smo i znamo šta je danas naša dužnost, da budemo ovdje! Drugi neka sude i neka pričaju. Za njih je, izgleda, krivica i biti Srbin, a za nas je to sveta dužnost, čast i zavjet. Presuda je danas donesena!“

Ovakvim riječima čovjek koji je pred Haškim tribunalom osuđen na doživotnu robiju zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina nije predstavljen kao zločinac, već kao nacionalni heroj, a njegovo slavljenje opisano je kao „sveta dužnost, čast i zavjet“.

Posebno je zabrinjavajuća konstrukcija da je „za njih krivica i biti Srbin“. Mladiću se nije sudilo zbog njegove nacionalnosti, niti zbog generalske funkcije, već isključivo zbog konkretnih zločina – među kojima je genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, kao i zločini tokom opsade Sarajeva i na drugim lokacijama širom BiH.

Pokušaj da se presuda pojedincu za genocid i masovne zločine predstavi kao presuda cijelom narodu jedan je od uobičajenih načina na koje se posljednjih godina nastoji prikriti individualna krivična odgovornost, a ratni zločinci uzdignuti u nacionalne mučenike.

No, ovaj potez nije samo pitanje političkog i moralnog dna – on ima i pravne implikacije. Naime, od 2021. godine u BiH su na snazi izmjene Krivičnog zakona koje je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko. Tim izmjenama nije samo zabranjeno javno odobravanje, poricanje ili umanjivanje genocida i ratnih zločina, već je članom 145a izričito propisano kažnjavanje svakoga ko „na bilo koji način veliča“ osobu pravosnažno osuđenu za te zločine, uz zaprijećenu kaznu od najmanje tri godine zatvora.

OHR je prilikom uvođenja tih odredbi jasno naglasio da se njima sankcionira veličanje osuđenih ratnih zločinaca, kao i negiranje genocida.

Zbog svega, nakon Stanivukovićeve objave nameće se pitanje ne samo njegove političke odgovornosti kao nosioca jedne od najvažnijih javnih funkcija u zemlji, već i pitanje za pravosudne institucije: da li poruka u kojoj se zahvaljuje ratnom zločincu, njegovo veličanje proglašava dužnošću, a presuda odbacuje kao nepravda prema Srbima, predstavlja krivično djelo veličanja u smislu Krivičnog zakona BiH?