U Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu danas je hutbu povodom mjeseca rođenja Muhammeda, a.s., kazivao Enes-ef. Ljevaković, zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Njene poruke prenesene su i vjernicima u džamijama širom zemlje.

Prema Takvimu Islamske zajednice, danas je osmi dan rebiul-evvela, mjeseca u kojem muslimani obilježavaju rođenje posljednjeg Allahovog vjerovjesnika. U Bosni i Hercegovini se tim povodom, naročito 12. rebiul-evvela, organizuju mevludi, predavanja i drugi programi posvećeni životu, djelu i porukama Muhammeda, a.s.

Ljevaković je podsjetio da se kroz mevludske sadržaje obnavlja znanje o Poslanikovom životu, njegovim moralnim osobinama i misiji. Njegov Sunnet, kao praktična primjena kur'anskih načela, vjernicima i danas predstavlja trajni izvor nade i smjernica.

„A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija’, 107), navodi se u Kur'anu, a ta poruka, istaknuto je u hutbi, ne govori samo o Muhammedovoj, a.s., ulozi nego i o obavezi njegovih sljedbenika da vlastitim riječima, djelima i životom budu izvor dobra za sve ljude.

Poslanik Muhammed, a.s., prema poruci hutbe, nije bio vjerovjesnik ograničen na jedno vrijeme ili prostor. Njegova misija bila je univerzalna, a Allahova milost nije privilegija pojedinca ili grupe. Islam ljude posmatra kao pripadnike jedne ljudske zajednice, čiji odnosi trebaju počivati na upoznavanju, saradnji i činjenju dobra.

U tom kontekstu citirane su i riječi: „Mi smo te – veli Svevišnji Gospodar – poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.“ (Sebe’, 28)

Poslanik kao uzor

Enes-ef. Ljevaković je naglasio da je Muhammed, a.s., odabran za posljednjeg vjerovjesnika zbog izuzetnih moralnih osobina i potpunosti karaktera. Kur'an podsjeća da Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo, dok se u suri Ali ‘Imran navodi zavjet ranijih vjerovjesnika da će vjerovati i pomoći poslanika koji potvrđuje istinu prethodnih objava.

Prema tumačenjima kur'anskih učenjaka, taj opis odnosi se na Muhammeda, a.s. Njegovo poslanstvo namijenjeno je svim generacijama, a vjera u njega i podrška njegovoj misiji obaveza su koja traje do kraja svijeta. Njegov dolazak opisan je i kao posebna Allahova milost vjernicima: „Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ (Ali ‘Imran, 164)

Poslanikov život, navedeno je, svjedoči o ustrajnosti u borbi za istinu, pravdu, slobodu i dostojanstvo čovjeka. Suprotstavljao se nasilju i zulumu, pozivao na solidarnost i slogu, a ljudi su ga još prije poslanstva prepoznavali kao pouzdanog i povjerljivog čovjeka, zbog čega su ga nazivali el-Emin.

U Kur'anu je zato opisan kao „divan uzor“ onima koji se nadaju Allahovoj milosti i nagradi na drugom svijetu te često spominju Allaha. Njegovo iskustvo obuhvatalo je i bol i uspjeh: rano je ostao bez roditelja, a kasnije je izgubio djeda i amidžu koji su mu pružali podršku. Supruga i amidža preselili su jedno za drugim, dok su gotovo sva njegova djeca preselila na Ahiret prije njega, osim hazreti Fatime.

Uprkos pritiscima, prijetnjama, porazima i teškim iskušenjima, Muhammed, a.s., ostao je smiren i dostojanstven. Znao je oprostiti i najžešćim protivnicima, a u trenucima uspjeha nije dopuštao da ga obuzmu oholost, razmetljivost ili obijest. Skromnost, zahvalnost i umjerenost bile su njegove trajne osobine.

Posebno je razumio ljudske slabosti i sklonost griješenju. Vjerovao je da se čovjek može promijeniti lijepom riječju, dobrotom i ispravnim postupkom, a svoje ashabe učio je milosti prema ljudima.

„Zaista je islam lahka vjera, pa ko se bude držao strogoće u njoj, posustat će i biće nadvladan. Zato se držite umjerenosti i sredine; radujte se nagradi za ustrajnost na putu umjerenosti.“ (Buharija)

Njegov savjet bio je i: „Olakšavajte, a ne otežavajte; okupljajte, a ne odbijajte ljude od sebe!“ (Buharija, Muslim)

Pouke za savremeno društvo

Vraćanje Poslanikovom moralnom primjeru, poručeno je, znači pripadati zajednici koju Kur'an opisuje kao najbolju zato što poziva na dobro, odvraća od zla i vjeruje u Allaha. U hutbi je podsjećeno i na hadis: „Moj se ummet neće složiti u zabludi. Allahova zaštita natkriljuje zajednicu/džemat“ (Tirmizi).

Ljevaković je ocijenio da je savremenom društvu i dalje potrebna mudrost Poslanikovog naslijeđa. Ona može biti pokretač ličnih i društvenih promjena, ali se stanje jednog naroda neće promijeniti sve dok ljudi ne promijene sebe i svoj odnos prema Stvoritelju, životu i vjeri.

Mevlud je predstavljen kao prilika da se vjernici suoče s izazovima današnjice: pretjeranom trkom za materijalnim dobrima, nasiljem, nejednakošću, podjelama, sebičnošću, rasizmom, ksenofobijom i aparthejdom. Među problemima su navedeni i neodgovoran odnos prema prirodi, štetni utjecaji društvenih mreža te izazovi koje donosi vještačka inteligencija.

Odgovor na te pojave, prema poruci hutbe, treba tražiti u humanosti, istini, pravdi, saradnji u dobru i odlučnom odbacivanju nasilja i nemorala. Poslanikov životopis, njegov odnos prema ljudima i način odgoja trebaju biti podsticaj muslimanima da svoje riječi i postupke usklade sa Sunnetom, radi vlastite i opće dobrobiti.

Na kraju hutbe upućena je čestitka povodom Mevludi-šerifa, uz dovu da taj mjesec donese radost i duhovnu snagu porodicama, džematima i Islamskoj zajednici.

„Neka nas Svevišnji Allah pomogne da budemo dostojni sljedbenici Poslanika milosti i uzora vjernicima – Muhammeda, a.s., jer, što ga budemo više voljeli i slijedili, više će biti dobra, a manje zla među nama i oko nas u svijetu.“