Nakon dvogodišnjeg školovanja, više od 200 sati naleta, brojnih ispita i obuke u Crnoj Gori i SAD-u, Adnan Salihagić, Kerim Habibović, Fuad Brčić i Amir Bajrović postali su prvi piloti novoosnovane Helikopterske jedinice MUP-a Kantona Sarajevo. Njihova obuka osposobila ih je za kopilote na Bell 412 EPX, letjelici koja će se koristiti u policijskim akcijama, potragama, medicinskim transportima i gašenju požara, često u izazovnim uslovima.

Kerim Habibović otkriva da mu je ljubav prema letenju usađena u djetinjstvu, kada ga je otac poveo u prvi let uz obećanje da će i on jednog dana upravljati avionom. Već kao tinejdžer letio je jedrilicama i avionima, ali ga je helikopter potpuno iznenadio svojom složenošću i drugačijim načinom upravljanja.

Prvi susret s helikopterom opisuje kao istovremeno težak i uzbudljiv, jer je zahtijevao potpuno novu koordinaciju pokreta, a tek nakon mnogo sati vježbe uspio je savladati vještinu. Danas priznaje da je ostvario dječački san, ali svjestan je da posao pilota nije nimalo romantičan, već podrazumijeva suočavanje s nepredvidivim situacijama.

Amir Bajrović ističe da se policijsko letenje bitno razlikuje od civilnog, jer većina zadataka dolazi iznenada i zahtijeva munjevitu reakciju. Letovi se odvijaju iznad gradova, planina i nepristupačnih područja, danju i noću, uz promjenjive vremenske prilike, pa su brze odluke, pribranost i procjena rizika ključne osobine svakog pilota.

Pilot, kako naglašava, nije usamljen, već dio šireg tima koji čine policajci, specijalci, gorski spasioci i medicinari, a povjerenje među njima jednako je važno kao i tehnička opremljenost. Fuad Brčić smatra da će najveći pritisak biti u situacijama koje zahtijevaju brzu intervenciju, poput gašenja požara ili hitnih medicinskih evakuacija.

Tokom požara pilot se suočava s dimom, vrućinom, turbulencijama i jakim vjetrom, dok istovremeno prati stanje letjelice i koordinira s posadom na zemlji. Kod medicinskih evakuacija odgovornost je podjednaka, jer svaka minuta može biti presudna za pacijenta, ali sigurnost svih u zraku i na zemlji uvijek ima prednost.

Adnan Salihagić objašnjava da se odgovornost pilota počinje i prije nego što uđe u kokpit, jer prva provjera nije letjelica, nego sam pilot. Zdravlje, odmor i mentalna spremnost su osnovni uvjeti za let, a tek nakon toga slijedi analiza zadatka, vremenskih uslova, rute i mogućih mjesta slijetanja.

Detaljno se provjeravaju težina, balans, količina goriva i performanse, a potom i svi dijelovi helikoptera, od rotora do hidraulike. Prave kritične provjere sistema obavljaju se tek nakon pokretanja motora, što je dio procedure koju su piloti usvojili tokom intenzivne obuke.

Školovanje je počelo u Flight Academy Montenegro u Podgorici, gdje su stekli dozvolu privatnog pilota, a nakon više od 200 sati naleta i praktičnog ispita dobili su profesionalnu CPL(H) dozvolu. Uz to, prošli su i teorijsku ATPL(H) obuku po EASA standardima, koja uključuje 14 predmeta, od meteorologije i navigacije do ljudskih mogućnosti.

Salihagić posebno ističe odlazak u Texas na Initial Type Rating za Bell 412 EPX, koji je bio najveća prekretnica u njegovoj obuci. Prelazak s manjeg Robinsona R44 na moćni Bell opisuje kao skok s gradskog automobila u moderni mlaznjak, s ogromnom razlikom u snazi i performansama.

Fuad Brčić hvali Bell 412 EPX kao stabilnu i pouzdanu letjelicu, opremljenu s dva motora Pratt & Whitney Canada i digitalnim kokpitom, što je čini pogodnom za različite operacije. Ipak, piloti se slažu da tehnologija ne može zamijeniti ljudsko znanje i iskustvo, posebno na zahtjevnom bosanskohercegovačkom terenu.

Planine, šume i nepredvidivo vrijeme predstavljaju veliki izazov, pa je dobro poznavanje prostora od presudne važnosti. Iako Bell ima meteorološki radar i napredne navigacijske sisteme, odluke i dalje donose ljudi u kokpitu, a za njih četvoricu poseban je izazov što grade jedinicu od nule.

Bajrović ističe da rijetko koja generacija pilota dobije priliku učestvovati u stvaranju nove jedinice, pa njihov posao nije samo letenje, nego i postavljanje temelja za buduće generacije. Oni oblikuju standarde rada, procedure, obuku i kulturu sigurnosti koja će ostati kao naslijeđe.

Trenutno su osposobljeni kao kopiloti, a iskustvo će dodatno sticati s instruktorima prije nego što samostalno preuzmu sve operativne zadatke. Bajrović se nada da će jednog dana oni biti ti koji će obučavati nove pilote, dok Habibović sanja o tome da se školovanje pilota u budućnosti odvija u Bosni i Hercegovini.