Bosanskohercegovački političari, posebno iz probosanskih stranaka, često javno podržavaju povratak u Republiku Srpsku, ali u praksi čine suprotno. Umjesto da osiguraju glasove povratnika u tom entitetu, oni lobiraju za lične interese, što dovodi do sve manjeg broja povratnika koji glasaju u RS-u.

Višegodišnje greške stvorile su gotovo nepremostive političke prepreke za ostvarivanje prava povratnika.

Iako se sve probosanske stranke deklarativno zalažu za održivi povratak u RS, stvarnost je drugačija kada su izbori u pitanju, posebno za najranjivije kategorije stanovništva.

Umjesto da se olakša glasanje u rodnim mjestima za one koji su iz Podrinja i drugih dijelova RS-a, a koji moraju imati boravište u Federaciji zbog zdravstvenih i boračkih prava, probosanske stranke su učinile sve da ta populacija glasa za njihove kandidate u Federaciji.

Kampanje za povratničke glasove

Kandidati porijeklom iz Podrinja i drugih općina RS-a postali su magnet za takve glasove, jer su svoje kampanje u Federaciji usmjerili na pridobijanje podrške tih glasača.

Edin Ramić, zastupnik SDA u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ističe da se tolerišu pojedinci koji kampanje vode u Federaciji nauštrb povratnika, te da u Tuzlanskom kantonu, Kantonu Sarajevo i drugim mjestima gotovo da nema vijeća bez ljudi porijeklom iz RS-a koji se politički bore za prisustvo u općinama Federacije.

Nedim Čivić, predsjednik Općinskog odbora NiP-a Zvornik, tvrdi da su zakonski onemogućavali ljudima da ostvare prava povratkom, kako bi zadržali glasačku mašineriju na prostorima svojih kantona i izvlačili političku snagu iz toga.

Politička borba za glasove

Alija Tabaković, predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a, kaže da političke partije, uključujući SDA, kandiduju ljude iz RS-a, posebno iz Podrinja, na različitim nivoima, ali da je pitanje da li bi to trebale činiti.

Brojne barijere u ostvarivanju egzistencijalnih prava, koje Federacija nikada nije uklonila, presudne su da Bošnjaci iz Podrinja zadrže boravišne prijave u Federaciji i glasaju tamo, a ne u RS-u.

Čivić navodi da se kroz zakon o prijevremenom penzionisanju ne priznaje radni staž stečen poslije rata onima koji su se vratili u RS, te da amputirci i RVI nemaju pravo na ortopedska pomagala ni banjsko liječenje, iako su branili zemlju, samo zato što su se vratili.

Tabaković poručuje da nakon izbora treba razgovarati o tome želimo li BiH u Srebrenici, Foči, Janji, Višegradu, Prijedoru ili samo u Sarajevu, Tuzli, Bihaću i Zenici.

Sve bi moglo ostati isto ako probosanske stranke ne shvate da moraju mijenjati strategiju održivog povratka i političkog djelovanja u RS-u, s više državničkog, a manje uskostranačkog interesa, zbog kojeg povratnička populacija decenijama stagnira i ne vidi ekonomsku perspektivu.