U dolini Sutjeske decenijama traje borba za pravdu. Sedamdesetih godina prošlog vijeka, mještanima je oduzeta zemlja bez naknade, a planirana hidroelektrana nikada nije izgrađena. Danas, dok bageri uništavaju njihove posjede, oni se osjećaju prepušteni sami sebi, boreći se poput Davida protiv Golijata, uz gorčinu zbog izostanka podrške onih koji obećavaju pomoć povratnicima.

Mustafa Nezir iz Igoča ističe da traže povrat parcela oduzetih do kote 505, te da se zakonski provede eksproprijacija i isplati naknada. Omer Hasanbegović iz Šadića dodaje da bi na svojim imanjima mogli razvijati biznis ili poljoprivredu, ali ih strah od novih oduzimanja sprečava u bilo kakvom planiranju.

Pojedini mještani, poput Emina Nezira, pokrenuli su sudske postupke, ali je pravosuđe RS-a presudilo u korist entiteta, ostavljajući ih bez desetina dunuma obradivog zemljišta. Emin Nezir smatra da je to nastavak genocida drugim sredstvima, jer dok je njegov otac mogao hraniti krave, on danas ne može ni jednu kozu.

Pozivanje na odluke bivše države ne čini uzurpaciju legalnom, jer je zemlja vlasništvo BiH i samo država može njome raspolagati. Stoga se nameće pitanje Zakona o državnoj imovini, čije donošenje vlasti RS-a godinama blokiraju.

Mještani su se obratili Federalnom ministarstvu za izbjeglice s molbom za pomoć u pokretanju kolektivne tužbe protiv RS-a, kako bi zaustavili dalje otimanje zemlje u dolini Sutjeske.