Reagujući na vijest o smrti Ratka Mladića, udruženja žrtava poručuju da je fokus i dalje na njegovim žrtvama, a ne na počinitelju. Njegovo ime je neodvojivo od zločina za koje je pravosnažno osuđen, a iza njega ostaju hiljade ubijenih, prognanih, zatočenih i mučenih osoba, kao i razorena naselja, opsada Sarajeva, organizovani progon nesrpskog stanovništva i genocid u Srebrenici gdje je stradalo više od osam hiljada Bošnjaka.

Naglašavaju da ovo nisu političke ocjene niti naknadna interpretacija istorije, već činjenice koje je potvrdio međunarodni sud. Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove je 2021. godine potvrdio Mladićevu osuđujuću presudu za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, uključujući doživotnu kaznu.

Udruženja ističu da Mladićeva smrt ne označava kraj priče niti umanjuje odgovornost za počinjena djela. Njegovo ime će ostati zabilježeno u međunarodnoj istoriji kao simbol jednog od najtežih ratnih zločinaca s kraja 20. stoljeća, čija je komandna i lična odgovornost za najteže zločine nepobitno utvrđena.

Skreću pažnju i na politički i institucionalni okvir koji je omogućio Mladićevo djelovanje, te podsjećaju da ga Beograd nije tretirao kao običnog bjegunca. Bio je proizvod vojne, političke i institucionalne strukture koja mu je pružala podršku i zaštitu, omogućivši mu da godinama izbjegava pravdu, sve dok nije uhapšen u Srbiji 2011. i izručen Haškom tribunalu.

U predmetu pred Međunarodnim sudom pravde, koji je Bosna i Hercegovina pokrenula protiv Srbije i Crne Gore, nije utvrđena neposredna odgovornost Srbije za genocid, ali jeste kršenje obaveze da spriječi genocid i kazni počinioce, uključujući i neizručenje Mladića.

Stoga, historija ne smije stati na pojedincu kao što je Mladić; mora se postaviti pitanje odgovornosti struktura koje su ga podržavale i štitile. Njegovo naslijeđe nisu vojni ili nacionalni uspjesi, već žrtve, masovne grobnice, logori, prognani ljudi, uništeni životi i presude međunarodnih sudova.

Udruženja upozoravaju da protok vremena ne mijenja prirodu zločina, niti smrt počinioca poništava sudsku presudu. Bez obzira na pokušaje revizije istorije, Srebrenica, Sarajevo i brojna druga mjesta stradanja neće biti izbrisana.

Zaključuju da je dužnost sadašnje generacije da osigura da žrtve imaju posljednju riječ – njihovo dostojanstvo, pravo na istinu i pravo budućih generacija da saznaju šta se dogodilo. Mladić je umro, ali zločini za koje je osuđen nisu umrli s njim; sjećanje na žrtve mora nadživjeti i njega i svaku politiku koja je pokušavala opravdati ili relativizirati utvrđene činjenice.