Na današnji dan prije 34 godine, 21. augusta 1992. godine, na obroncima Vlašića dogodio se jedan od najbrutalnijih zločina tokom rata u Bosni i Hercegovini. Pripadnici MUP-a RS-a su na lokalitetu Korićanskih stijena ubili 224 Bošnjaka i Hrvata, koji su prethodno bili zatočeni u prijedorskim logorima.

Ovaj zločin je izvršen po naređenju Kriznog štaba općine Prijedor, a počinili su ga pripadnici Interventnog voda prijedorske policije. Toga dana, velika grupa civilnih zatvorenika je prevožena iz logora Trnopolje prema Travniku, ali je konvoj zaustavljen na planini Vlašić, gdje je izdvojeno 200 muškaraca koji su potom strijeljani. Samo dvanaestorica su uspjela preživjeti masakr, a žrtve su izvedene iz dva autobusa i jednog kamiona.

Logoraši su naređenjem stavljeni na rub duboke provalije, nakon čega su im pucali u leđa. Nakon što su pali u ponor, policajci su na njih bacali bombe kako bi osigurali da niko ne preživi. Historičar Jasmin Medić, koautor knjige “Korićanske stijene – kamena grobnica”, prenio je svjedočenje Boška Peulića, komandanta 22. lake pješadijske brigade, koji je posjetio mjesto zločina iste večeri i opisao stravičan prizor leševa, a sutradan je vidio hrpe tijela od padine do rijeke Lomske.

Tokom četiri ekshumacije, od 2003. do 2017. godine, pronađeni su posmrtni ostaci 177 osoba, uglavnom Bošnjaka i Hrvata. Zbog duboke provalije i teškog terena, istražitelji su pronašli samo djelimične ostatke, a 80 posto skeletnih ostataka još uvijek se traga jer su tijela prebacivana na druge lokacije.

Za ovaj zločin, Sud BiH je osudio 11 pripadnika prijedorskog interventnog voda. Kazne su iznosile od osam do 23 godine zatvora, a među osuđenima su Darko Mrđa, Damir Ivanković, Gordan Đurić, Ljubiša Četić, Zoran Babić, Milorad Škrbić, Dušan Janković, Željko Stojnić, Saša Zečević, Marinko Lepoja i Radoslav Knežević.