U Foči je održana komemoracija za žrtve ratnih zločina i nestale osobe. Okupljeni su na Karlovom mostu, kod Kazneno-popravnog zavoda, u rijeku Drinu spustili 3.000 bijelih ruža, odajući počast ubijenim Bošnjacima, a potom je u Aladža džamiji upriličen vjerski program.

Elvis Čaušević, unuk Mehmeda Čerimagića, ispričao je kako je njegov djed odveden 4. jula 1992. iz sela Trošanj, a trag mu se gubi nakon zatočenja u fočanskom Kazneno-popravnom domu. I nakon 34 godine, porodica ne zna gdje su njegovi posmrtni ostaci, a Čaušević poručuje da ne odustaje od potrage, ne traži osvetu, već samo dostojan ukop i mjesto za fatihu.

Mehmed Čerimagić jedan je od 615 nestalih osoba iz fočanskog kraja. Prema podacima Udruženja žrtava rata “Foča 92–95”, u periodu od 1992. do 1995. ubijeno je oko tri hiljade Bošnjaka, među kojima 586 žena. Ovaj događaj je istovremeno i upozorenje da se zločini ne ponove.

Midheta Kaloper, predsjednica udruženja, ističe da je ubistvo 586 žena jasan pokazatelj karaktera rata, koji je uključivao etničko čišćenje, zatvaranja, silovanja, ubijanje djece i progon. Zločini u Foči su dokumentovani presudama Haškog tribunala, a u predmetu Kunarac, Kovač i Vuković silovanje je prvi put okvalifikovano kao zločin protiv čovječnosti.

Uzeir Šandal, čiji je otac Ibrahim ubijen, zahvalan je komšijama, posebno Srbima pravoslavcima, koji su mu pomogli da otkrije mjesto gdje se nalaze posmrtni ostaci. On poziva sve koji imaju informacije da ih podijele, bez prozivanja i vrijeđanja, te da im se na tome zahvale.

Porodice žrtava i udruženja traže od nadležnih institucija da intenziviraju istrage, jer potraga ne smije ostati samo na apelima. Nakon što su ruže bačene u Drinu, komemoracija je završena vjerskim programom u Aladža džamiji, a za porodice potraga traje sve dok njihovi najmiliji ne budu pronađeni, identificirani i dostojno ukopani.