Evropska komisija pod pritiskom zbog proširenja

Evropska unija suočava se s neočekivanim izazovom u procesu proširenja, jer odjeljenje Evropske komisije zaduženo za pregovore s državama kandidatkinjama bilježi nedostatak kapaciteta za istovremeno vođenje procesa s više zemalja. Ovaj zamah u proširenju, iako pozitivan, mogao bi postati žrtva vlastitog uspjeha, navode izvori upoznati sa situacijom.

Generalni direktorat za proširenje i komšiluk (DG ENEST) bilježi značajan porast obima posla, posebno u posljednjih šest mjeseci, tokom kojih je otvoreno više pregovaračkih poglavlja nego u prethodnoj deceniji. Crna Gora prednjači u procesu, s ciljem pristupanja EU 2028. godine, dok Albanija očekuje početak pregovora o pristupanju početkom naredne godine.

Formiranje posebnih radnih grupa za pristupanje Crne Gore zahtijevalo je značajnu preraspodjelu resursa, što je uticalo na zvaničnike zadužene za Zapadni Balkan, gdje je napredak u posljednje vrijeme bio sporiji. Jedan evropski zvaničnik, koji je želio ostati anoniman, istakao je da Komisija gubi institucionalno pamćenje i kapacitete iz prethodnih talasa proširenja.

Potencijalna rješenja i dodatni pritisci

Dodatni pritisak na DG ENEST, koji se u velikoj mjeri oslanja na privremeno zaposlene, proizlazi iz činjenice da je posljednja zemlja koja je pristupila EU bila Hrvatska 2013. godine, što znači da je malo stalno zaposlenih službenika s iskustvom u zaključivanju pregovora.

Situaciju dodatno komplikuje potencijalni povratak Islanda u pregovarački proces, o čemu će odlučivati na referendumu 29. avgusta. Ako se Island odluči za nastavak pregovora, Komisija će morati formirati novu radnu grupu i značajno povećati resurse.

Istovremeno, Ukrajina i Moldavija otvorile su po dva pregovaračka klastera, s političkim pritiskom da se do kraja godine otvore preostala četiri, uprkos protivljenju Mađarske sporijem pristupu. Otvaranje svih klastera odjednom predstavlja presedan, jer nijedna zemlja do sada nije uspjela u tome.

Briselski zvaničnici priznaju da će napredak s više zemalja istovremeno zahtijevati ponovno određivanje prioriteta unutrašnjih resursa. Kijev i Kišinjev također se suočavaju s limitima, jer nikada ranije nisu upravljali tako složenim pregovorima i pravnom integracijom. Pritisak se osjeća i u Savjetu EU i među državama članicama, koje također moraju graditi unutrašnje kapacitete.

Brisel će u narednim mjesecima morati pokazati da raspolaže adekvatnim resursima koji odgovaraju njegovoj političkoj posvećenosti proširenju.