Nesposobnost ključnih međunarodnih aktera da se dogovore o novom šefu OHR-a nagovještava da više nema jedinstvenog stava o ulozi međunarodne zajednice u BiH.

Odluka da američki diplomata Luis Krišok privremeno vodi OHR odražava trenutni zastoj među zapadnim partnerima, a njegovo imenovanje nosi dodatnu težinu jer ukazuje na promjenu pristupa SAD prema međunarodnim intervencijama.

Washington posljednjih godina sve više insistira da saveznici i lokalni akteri preuzmu veću odgovornost za sigurnost i stabilnost, što se odražava i na područja poput BiH.

Iako SAD i dalje podržavaju Dejtonski sporazum, aktuelna kriza oko izbora visokog predstavnika prevazilazi kadrovsko pitanje i postavlja pitanje održivosti modela međunarodnog nadzora nakon rata.

Politikolog Aleksandar Pavić smatra da je izostanak dogovora u PIK-u posljedica dubljeg spora o ulozi međunarodne zajednice, a ne samo razmimoilaženja oko kandidata.

Prema njegovoj ocjeni, SAD više nisu spremne podržati postojeći model međunarodne uprave, dok dio evropskih partnera želi zadržati snažan mandat visokog predstavnika.

Pavić za „Glas Srpske“ navodi da bi aktuelni zastoj mogao biti dio američke strategije za postepeno ukidanje OHR-a, a Krišok bi mogao biti posljednji visoki predstavnik.

Upravo pitanje OHR-a postalo je ključna tačka razlaska između Washingtona i dijela evropskih zemalja, gdje jedni zagovaraju preuzimanje odgovornosti domaćih institucija, a drugi vide visokog predstavnika kao oslonac stabilnosti.

Kandidati poput Petera Sorensena, Antonija Zanardija Landija i Renea Trokaza nisu dobili podršku, što ukazuje na različite vizije međunarodne uloge u BiH.

OHR je osnovan nakon Dejtona radi nadzora nad provedbom mira, a njegova ovlaštenja su proširena 1997. godine takozvanim bonskim ovlaštenjima koja omogućavaju nametanje zakona i smjene zvaničnika. Ta su ovlaštenja decenijama sporna – dok ih dio međunarodne zajednice smatra nužnim, u RS-u se smatra da su izvan Dejtona i da mandat treba okončati.

Pavić ističe da se ova kriza razlikuje od prethodnih jer prvi put ne postoji saglasnost samo među domaćim akterima, nego i među zapadnim partnerima.

Prema njegovim riječima, promijenjen je međunarodni kontekst – nakon rata SAD i EU su imali usaglašen stav, dok danas ta saglasnost slabi.

Washington ima drugačije globalne prioritete, poput Kine i Ukrajine, što utječe na budućnost OHR-a i širu promjenu zapadne politike.

Ana Trišić Babić, vršilac dužnosti direktora Kancelarije za međunarodnu saradnju RS-a, ocjenjuje da izbor novog visokog predstavnika nije izvjestan u skorije vrijeme, ali da BiH može funkcionisati i bez OHR-a.

Ona ističe da izostanak većih poremećaja nakon neuspjelog izbora pokazuje da zemlja može bez vanjskog tutorstva.

Prema njenim riječima, ovo je prilika da se odgovornost vrati domaćim institucijama i demokratski izabranim predstavnicima.