Nestašice đubriva uzrokovane ratom u Iranu i blokadom Hormuškog tjesnaca predstavljaju hitnu prijetnju za sigurnost hrane u zemljama u razvoju, upozorila je izvršna direktorka Međunarodnog trgovinskog centra (ITC) Pamela Coke-Hamilton. Iako bi neke zemlje mogle imati kratkoročne koristi od rasta cijena nafte i plina, dugoročni efekti poremećaja u lancu snabdijevanja đubrivom mogu biti katastrofalni.

Hrana kao osnova stabilnosti

“Hitniji problem je đubrivo, jer ono onda utiče na sigurnost hrane, a sigurnost hrane je uvijek osnova stabilnosti”, izjavila je Coke-Hamilton za Reuters. Istaknula je da se nafta i plin mogu nabaviti i drugdje, pa situacija nije “toliko kobna”, iako su skokovi cijena problem. Međutim, trećina globalne ureje normalno prolazi kroz Hormuški tjesnac, koji su Iran i Sjedinjene Američke Države blokirali, što stvara ozbiljne poteškoće.

“Postoje značajni problemi u pogledu dostupnosti đubriva, a tu je i vremenski okvir za poljoprivredu u smislu osiguravanja dovoljno za sljedeću žetvu, koji se sada propušta”, rekla je Coke-Hamilton.

Najugroženije regije i moguća rješenja

ITC navodi da je zavisnost od dušičnih đubriva iz zaljevskih proizvođača najveća u nekoliko azijskih i afričkih zemalja u razvoju, poput Kenije, Ugande, Južne Afrike, Tajlanda i Šri Lanke. Nestašice obično dovode do smanjene upotrebe đubriva i nižih prinosa, a ne do promjena u vremenu žetve. Ovaj efekat je izraženiji u regionima poput podsaharske Afrike i južne Azije, gdje je proizvodnja više zavisna od kiša, prozori za sadnju su uži, a farmeri osjetljiviji na troškove inputa.

Kao alternativni dobavljači mogu pomoći da popune prazninu, posebno oni u sjevernoj Africi. Egipat ima potencijal od 1,6 milijardi dolara neiskorištenog izvoza, a Alžir dodatnih 1,3 milijarde dolara. Ujedinjeni narodi su u ponedjeljak saopćili da je u toku diplomatski napor na prijedlogu UN-a za osiguranje sigurnog prolaza brodova s đubrivom kroz Hormuški tjesnac.