Psiholog Travers ističe kako ono što na prvi pogled djeluje sebično, zapravo je čin velikodušnosti prema partnerskom odnosu. Prema njegovim riječima, postoje tri granice koje su neophodne svakoj ljubavnoj vezi, iako ih mnogi pogrešno doživljavaju kao sebične.

Odbijanje planova

Kada nekome odbijemo poziv ili druženje, to može izgledati kao poruka da biramo sebe umjesto druge osobe. Međutim, Travers upozorava da iscrpljeni ljudi rijetko mogu biti dobri partneri ili prijatelji. Čuvanje vlastite energije nije povlačenje od voljenih, već upravo ono što nas čini osobom s kojom vrijedi provoditi vrijeme. Kako je objasnio za Psychology Today, odbijanje jedne večere danas često znači spašavanje deset budućih.

Odbijanje rješavanja tuđih emocionalnih problema

Mnogi osjećaju potrebu da odmah riješe probleme ljudi do kojih im je stalo, ali Travers smatra da to nije uvijek najbolji pristup. Zdrave granice oko emocionalnog angažmana ne stvaraju udaljenost, već sigurnost koja omogućava postojanje istinske bliskosti. Umjesto preuzimanja tuđeg tereta, predlaže podršku kroz pitanja poput: “Zvuči kao da ti je jako teško. Kako mogu da ti pomognem?” Prema njegovim riječima, dopustiti nekome da se sam nosi s problemima nije napuštanje.

Zadržavanje nekih stvari za sebe

Mnogi vjeruju da bliskost podrazumijeva potpunu otvorenost, ali Travers smatra da je određen nivo privatnosti zdrav. Parovi koji zahtijevaju pristup svakoj poruci, svakom prijateljstvu i svakoj usputnoj misli često zamjenjuju nadzor za bliskost. Dodaje da lični interesi, prijateljstva i privatni prostor nisu prijetnja vezi. Upravo oni nas čine cjelovitom, zanimljivom i autonomnom osobom unutar te veze.

Travers zaključuje da nijedna od ovih granica nije sebična, iako se tako ponekad doživljava. Veze se ne raspadaju zato što ljudi postavljaju granice, već zato što odustaju od njih. Prema njegovom mišljenju, mnogo je opasnije zanemariti vlastite potrebe nego jasno pokazati gdje su naše granice.