Talibanske vlasti u Avganistanu donijele su novi porodični zakon koji se bavi sklapanjem i razvodom braka, uključujući i odredbe koje se tiču maloljetnih osoba.

Ovaj pravni akt, nazvan “Principi razdvajanja supružnika”, sadrži 31 član i objavljen je u službenom glasniku Ministarstva pravde nakon što ga je odobrio vrhovni vođa Hibatullah Akhundzada.

Prema njegovim odredbama, brakovi koje sklapaju članovi porodice, poput očeva i djedova kao zakonskih staratelja, mogu biti pravno važeći i za maloljetne osobe, pod uslovom da su ispunjeni kriteriji kompatibilnosti i odgovarajući miraz.

U slučaju da se žena uda bez saglasnosti staratelja, brak može biti osporen ako se muškarac smatra “nejednakim” u društvenom, vjerskom ili etničkom smislu, što u nekim slučajevima može dovesti do poništenja braka.

Zakon propisuje da supruga ne može tražiti razvod samo zbog dugotrajnog odsustva muža ili neplaćanja izdržavanja, ukoliko je poznato gdje se on nalazi.

Ako muž nestane, brak ostaje na snazi dok sud ne donese drugačiju odluku, a eventualni ponovni brak žene u tom razdoblju može se proglasiti nevažećim ako se prvi muž vrati.

Novi propisi daju sudovima ovlaštenje da razmatraju slučajeve bračnog nasilja i ozbiljnih sukoba, ali se razvod ne može odobriti samo na zahtjev supruge ako postoje drugi načini da se spriječi zlostavljanje, bez pristanka muža.

Zakon reguliše i seksualno neprimjereno ponašanje unutar porodice, kao i pravila dokazivanja putem svjedočenja ili zakletve.

Također se definišu vjerski aspekti braka, uključujući situacije u kojima se brak automatski poništava ako jedan od supružnika napusti islam.

Propisuje se i da određene zdravstvene okolnosti, poput mentalnih bolesti, vitiliga i lepre, ne predstavljaju osnov za razvod, dok se u slučajevima pojedinih seksualnih smetnji može odrediti terapija ili sudska odluka o razdvajanju.

Zakon predviđa i mogućnost osporavanja brakova u slučajevima neadekvatnog starateljstva, zloupotrebe ili drugih okolnosti koje utvrdi sud, koji ima široka ovlaštenja u pitanjima razdvajanja supružnika.

U pojedinim odredbama navodi se da se “ćutanje djevojke nakon dostizanja puberteta” može tumačiti kao pristanak na brak, što je dio tradicionalnih pravnih interpretacija, ali je predmet kritika međunarodne javnosti.

Međunarodne organizacije za ljudska prava upozoravaju da bi ovakve odredbe mogle povećati rizik od dječjih i prisilnih brakova u Avganistanu, gdje su rani brakovi već rašireni.