Među korisnicima su postali viralni kodovi poput *#21#, *#62#, *#67# i ##002#, izazvavši veliku pažnju na društvenim mrežama.

Stručnjaci za sajber sigurnost pojašnjavaju da se radi o uobičajenim GSM i servisnim kodovima koji postoje već godinama i služe za provjeru preusmjeravanja poziva i osnovnih mrežnih funkcija, a ne za otkrivanje hakovanja ili prisluškivanja.

Kada ih korisnik unese, telefon jednostavno prikazuje informacije o tome da li su pozivi ili poruke preusmjereni, kada je uređaj nedostupan ili zauzet, te osnovne podatke koji su dio operaterske infrastrukture.

Zbog toga često dolazi do pogrešnog tumačenja tehničkog rezultata kao znaka da se nešto sumnjivo dešava.

Kod *#21# se najčešće opisuje kao alat za provjeru preusmjeravanja poziva i poruka, što znači da korisnik može vidjeti je li komunikacija preusmjerena na drugi broj, ali to automatski ne znači da je telefon kompromitovan ili da ga neko nadgleda.

Slično važi i za *#62#, koji prikazuje šta se dešava kada je uređaj nedostupan, kao i za *#67#, koji se odnosi na situacije kada je linija zauzeta, a sve su to standardne mrežne opcije.

Posebnu pažnju privlači kod ##002#, koji se na internetu često predstavlja kao univerzalno rješenje za uklanjanje hakera jer navodno briše sva preusmjeravanja poziva, ali u praksi on zavisi od operatera i ne može se smatrati sigurnosnim alatom.

Iako može deaktivirati određene mrežne servise preusmjeravanja, on ne uklanja zlonamjerni softver niti može detektovati napredne oblike kompromitacije uređaja, pa stručnjaci naglašavaju da takvi savjeti mogu biti zbunjujući za korisnike bez tehničkog znanja.

U praksi, kako navode eksperti za digitalnu sigurnost, pravi znaci da nešto nije u redu s telefonom gotovo nikada se ne vide kroz ove kodove, već kroz ponašanje samog uređaja u svakodnevnoj upotrebi.

To uključuje situacije poput naglog pražnjenja baterije, pregrijavanja telefona, usporenog rada sistema ili pojave aplikacija koje korisnik nije instalirao.

Takvi simptomi mogu ukazivati na problem, ali i na tehničke kvarove ili preopterećenje sistema, pa je uvijek potreban širi kontekst.

Stručnjaci dodatno upozoravaju da su najčešći načini kompromitacije mobilnih telefona zapravo phishing napadi, zlonamjerne aplikacije i linkovi koji vode ka lažnim stranicama, a ne bilo kakve skrivene izmjene koje bi se mogle otkriti unosom kodova.

U većini slučajeva, korisnik sam nesvjesno daje dozvole ili instalira sadržaj koji omogućava neovlašten pristup podacima.

Zbog toga se sigurnost telefona u velikoj mjeri svodi na ponašanje korisnika, a ne na tehničke trikove.

Javne Wi-Fi mreže i slabo obezbijeđeni nalozi i dalje se izdvajaju kao česti ulazi za potencijalne napade, jer omogućavaju presretanje podataka ili lakše preuzimanje kontrole nad nalogom u slučaju slabih lozinki.

Kada se ovome doda nepažnja korisnika i instaliranje neprovjerenih aplikacija, rizik od kompromitacije značajno raste.

Stručnjaci za sajber sigurnost ističu da ne postoji jedan univerzalni kod koji može pokazati da li je telefon hakovan, već samo skup tehničkih indikatora koji mogu ukazati na potencijalni problem.

Čak i kada se pojave određene nepravilnosti u preusmjeravanju poziva, to ne znači automatski da je uređaj napadnut, već da treba provjeriti šire sistemske i aplikativne faktore.