Švedski parlament je izglasao set restriktivnih migracijskih zakona koji značajno pooštravaju pravila za imigrante. Prema novim odredbama, vlasti mogu ukinuti boravišne dozvole na osnovu nejasnih kriterija “lošeg ponašanja”, dok će većina zaposlenih u javnom sektoru biti obavezna da prijavi svaku osobu za koju posumnjaju da boravi ilegalno.

Ove mjere dolaze uoči septembarskih parlamentarnih izbora i predstavljaju ključni dio politike desno-centrističke vlade, koja se oslanja na podršku krajnje desnih Švedskih demokrata. Cilj je stvoriti jedno od najstrožih okruženja za imigrante van Evrope.

Takozvani zakon o “dobrom ponašanju” primjenjivat će se na buduće tražioce azila, one čiji su zahtjevi još u proceduri, ali i retroaktivno na mnoge sadašnje stanovnike. “Svako ko se ne ponaša na odgovarajući način ne može očekivati da ostane”, izjavio je ministar za migracije Johan Forssell.

Iako zakon ne definiše konkretno šta se smatra neprihvatljivim ponašanjem, vlada je ranije navela primjere poput neplaćenih dugova, utaje poreza, kriminala i povezanosti s ekstremističkim grupama. Provjeru će sprovoditi Švedska agencija za migracije, a na svaku odluku moguće je uložiti žalbu.

Opozicioni političari i organizacije za ljudska prava oštro su osudili zakon. Amnesty International je upozorio da bi mogao dovesti do odbijanja ili ukidanja boravišnih dozvola zbog ponašanja koje nije nezakonito ni kažnjivo za švedske državljane. Civil Rights Defenders iz Stockholma poručio je da zakon “podriva vladavinu prava” i ostavlja ljude u neizvjesnosti.

Uz tijesnu većinu (174 glasa za, 172 protiv) usvojen je još kontroverzniji zakon koji obavezuje veliki broj javnih službenika da prijave svaku osobu za koju sumnjaju da nema regulisan boravak. Kritičari smatraju da će to negativno utjecati na fizičko i mentalno zdravlje migranata i povećati rizik od rasnog profilisanja. “Riječ je o okrutnoj i neefikasnoj politici koja otvara Pandorinu kutiju prijavljivanja, karakterističnu za autoritarne države”, izjavio je Jacob Lind, istraživač na Univerzitetu u Malmöu.

Nakon brojnih kritika, nastavnici, ljekari i socijalni radnici su izuzeti od obaveze prijavljivanja. Međutim, zaposleni u poreznoj upravi, službama za zapošljavanje i socijalnom osiguranju moraće obavijestiti policiju ako posumnjaju da su u kontaktu s osobama bez dokumenata.

Louise Bonneau iz Platforme za međunarodnu saradnju o migrantima bez dokumenata ocijenila je zakon kao “ozbiljan korak unazad za ljudska prava”. Navela je da izuzeci za zdravstvo, obrazovanje i socijalne službe ne pružaju dovoljnu zaštitu, te da će informacije cirkulisati između institucija, što bi moglo odvratiti ljude od odlaska ljekaru.

Švedski istraživači upozoravaju da zakon u praksi pretvara javne službenike u graničnu policiju. Kao primjer navode majku koja rodi uz pomoć babiće – iako babica ne mora prijaviti porodicu, dijete se mora prijaviti poreznoj upravi, koja potom može obavijestiti policiju.

Vlada opravdava mjere tvrdnjom da su neophodne kako bi osobe bez zakonskog prava boravka napustile zemlju. Ovakve obaveze prijavljivanja rijetke su u Evropi; Finska ih razmatra već duže vrijeme, dok se u Njemačkoj socijalne službe suočavaju sa sličnim pravilima više od dvije decenije.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, tadašnja premijerka Theresa May 2012. uvela je politiku “neprijateljskog okruženja” koja je ograničila pristup poslu i socijalnim davanjima za one koji ne mogu dokazati pravo na boravak. Kasnije se ispostavilo da su i mnogi legalni stanovnici bili pogođeni, a Nacionalni ured za reviziju je 2018. zaključio da politika nije isplatila uloženi novac.

Evropska federacija sindikata javnih službi odbacila je prisiljavanje radnika na prijavljivanje. Jan Willem Goudriaan iz sindikata poručio je da “nije vrijeme za novi lov na vještice” i podsjetio da javne službe u Švedskoj i EU ne bi mogle funkcionisati bez radnika migranata. Smatra da će zakon stvoriti atmosferu “sumnje, straha i rasizma”, ugroziti pravo na azil i dati legitimitet krajnjoj desnici.