Diplomatski pregovori
Sukob ideja i interesa: Bitka za novog visokog predstavnika u BiH
Sukob ideja i interesa: Bitka za novog visokog predstavnika u BiH
Da li će OHR zadržati puninu bonskih ovlasti ili postati tek simbolična kancelarija koja domaćim političarima prepušta rješavanje kriza koje sami stvaraju? Upravo to pitanje stoji pred članicama Upravnog odbora PIC-a, koje u naredna dva dana treba da izaberu novog visokog predstavnika. Ovaj izbor jasno je podijelio Washington i Brisel, pri čemu su nesuglasice vidljive i u pogledu kandidata i u vezi s njihovim mandatom.
Dok jedni zagovaraju kraj ere bonskih ovlasti, drugi ističu da nisu ispunjeni uslovi za gašenje OHR-a. Politički i diplomatski lobiji rade punom parom, jer će buduća uloga OHR-a direktno utjecati na funkcionisanje države.
Od Coste do ministara Francuske i Njemačke – evropska diplomatska ofanziva u BiH uoči sjednice PIC-a bila je znakovita. Poruke su jasne: ne smije se dozvoliti rivalskim silama da se miješaju u region susjedstva Evropske unije, čije je stalno prisustvo u BiH sigurnosno pitanje.
„Slabljenje institucije OHR-a bilo bi izuzetno loše i predstavljalo bi ohrabrenje za separatističke elemente. Oni koji nasrću na Bosnu i Hercegovinu ne vode računa o miru i stabilnosti, kako u zemlji tako i u regionu. Svjedoci Dejtonskog mirovnog sporazuma moraju poštovati svoje obaveze, jer se taj sporazum ne može parcijalno tumačiti“, izjavio je Denis Bećirović, predsjedavajući Predsjedništva BiH iz SDP-a.
Italijan, Amerikanac ili Francuz – ime novog visokog predstavnika odrediće i dalji smjer djelovanja OHR-a. Glavna bitka za nadmoć i odmjeravanje snaga između SAD-a i Evrope vodiće se između dva kandidata i dva koncepta: Italijana Antonija Zanardija Landija i Francuza Renea Troccaza.
„Ne bih u potpunosti isključio mogućnost džokera iznenađenja. Znamo da je Landi profesionalni diplomat koji provodi instrukcije, pa njegov mandat treba posmatrati u tom svjetlu. Troccaz je nešto istaknutija ličnost, također diplomatskog profila, ali vjerovatno s većim stepenom autonomije i kreativnosti. Alternativni američki kandidat mogao bi biti samo spin“, smatra novinar Ranko Mavrak.
Italijanskog diplomatu Landija podržavaju SAD, videći ga kao kandidata za fazu veće domaće odgovornosti i postepene transformacije uloge OHR-a. Ukoliko on ne prođe, Washington bi mogao predložiti vlastitog kandidata – zvaničnika Trumpove administracije Williama Rugera, koji navodno nema podršku PIC-a.
S druge strane, iza Troccaza stoje Francuska, Velika Britanija, Brisel, odnosno EU, a stav Berlina bliži je evropskom konceptu uloge visokog predstavnika.
„Razgovarati o zatvaranju ili potpunom reduciranju uloge OHR-a potpuno je demode i nepotrebno, i moglo bi ugroziti mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini. O prestanku mandata OHR-a moglo bi se raspravljati tek nakon provedene funkcionalne ustavne reforme“, smatra Elvis Fejzić, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
„BiH je prije svega evropsko dvorište, a ne američko. Žalosno je što se ovo pretvara u još jednu bojišnicu za trgovinu utjecajem između Washingtona, Brisela i evropskih prijestolnica“, dodaje Mavrak.
Dok traju upozorenja da manje OHR-a znači više prostora za separatiste, domaći politički akteri – oni koji bi trebali preuzeti odgovornost za procese u državi koju još uvijek negiraju i blokiraju – ne miruju. Vlasti RS-a lobiraju za zatvaranje OHR-a, HDZ BiH insistira na reformi i selidbi, dok evropske diplomate na više adresa u BiH ponavljaju važnost uloge OHR-a do ispunjenja agende 5+2.
„Unutrašnji dogovori donose održiva rješenja. Svaka intervencija daje alibi domaćim dužnosnicima da se dogovori ne postižu, što degradira suverenost Bosne i Hercegovine i otvara prostor za status quo o ključnim temama, dovodeći do zastoja u evropskoj perspektivi i ispunjavanju uslova za punopravno članstvo u EU-u“, izjavila je Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH.
Sa OHR-om nećemo u Brisel, ali da li je BiH, koja i dalje stoji u čekaonici EU, okovana korupcijom, spremna za domaću odgovornost bez međunarodnog osigurača? Hoće li oproštaj od bonskih ovlasti donijeti prostor za slobodan dogovor ili nove podjele?


