U petak će Sarajevo ugostiti BSK iz Banjaluke na Bilinom polju u Zenici, što će biti drugi uzastopni domaći meč ove sezone izvan Koševa. Klub je u prva dva kola Premijer lige BiH dva puta bio domaćin, ali nijednom nije zaigrao na svom stadionu.

Razlozi za igranje van Koševa su već odavno poznati i iscrpno analizirani, pa je svaka dalja diskusija o tome suvišna. Ipak, navijači su sve nezadovoljniji zbog stalnog seljenja s jednog stadiona na drugi, što ih podsjeća na lošu sezonu 2022/2023 kada je ekipa zbog renoviranja terena također bila primorana igrati na više lokacija i na kraju doživjela razočaravajuću jesen.

Osim problema sa stadionom, navijače muči i eliminacija od Inter Turkua, činjenica da klub već godinama nije u borbi za titulu, te da je u evropskim takmičenjima potpuno neprimjetan. Smatraju da klub ne funkcioniše kao zdrava fudbalska sredina koja bi trebala okupljati ljude, a igrački kadar se iz godine u godinu drastično mijenja, uz stalne rekonstrukcije cjelokupne klupske filozofije.

Prošlog ljeta klub je doveo iskusne igrače poput Stefana Ristovskog, Adema Ljajića i Gojka Cimirota s ciljem borbe za titulu nakon osvajanja Kupa BiH. Međutim, taj projekat nije uspio – Ristovski i Ljajić su otišli bez zapaženijeg učinka, a ekipa nije ostvarila ništa značajno ni s njima ni bez njih.

Čini se da čelni ljudi Sarajeva, predvođeni Ismirom Mirvićem, donose odluke više radi efekta na javnost nego radi sportskog rezultata. Dovođenje velikih imena poput Ljajića percipira se kao PR potez koji bi trebao izazvati euforiju, ali ti potezi redovno propadnu i ne donesu ništa dobro. Umjesto da se grade temelji za budućnost, klub se okreće kratkoročnim spektaklima koji ne donose trajnu vrijednost.

Projekat akademije pokrenut 2013. godine, s ciljem razvoja i prodaje mladih talenata, također nije dao očekivane rezultate. Nakon gotovo 13 godina, klub nije proizveo nijednog igrača vrhunske klase, a najbliži tome su Nidal Čelik iz Lensa i Giorgi Guliashvili iz Racing Santandera.

Paralela s turskim velikanima koji troše ogromne budžete na pojačanja, a ne ostvaruju rezultate, jasno pokazuje da Sarajevo ne uči na tuđim greškama. Umjesto da prihvati svoju ulogu manjeg kluba koji treba stvarati igrače za veće sredine, Sarajevo pokušava igrati ulogu koju ne može održati.

Jedini ispravan put za Sarajevo je fokus na razvoj mladih igrača i stvaranje vrijednosti koja će privući skaute. Igrači poput Guliashvilija i Čelika donijeli su klubu više nego iskusne zvijezde, jer su pokazali da u klubu postoji potencijal. Ako se klub ne okrene budućnosti i ne prihvati realnost, nastaviće da luta između prošlosti i sadašnjosti, uvijek birajući pogrešan put.